Article_Top_970x250

"Ucjenjivali su me medaljonom Oluja! Lagali su da ga je naručio brat kojeg nemam i tražili novac"

teror prevaranata

"Ucjenjivali su me medaljonom Oluja! Lagali su da ga je naručio brat kojeg nemam i tražili novac"

ruj 29, 2020
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Foto: Cropix

Shvatio sam da je pogrešno upisanom imenu namjena upravo to: ako ne prođe kupnja, da spase štetu i dobiju proizvod natrag

Pisma volim otvarati baš poput poklona, uzbuđenje je malo manje kada dolazi od poznatog pošiljatelja poput mobilnog operatera ili distributera električne energije. Ovo koje mi je stiglo u četvrtak bilo je jedno od onih koje izdvajaš iz snopa i ostavljaš za kraj. Stiglo je u kartonskoj omotnici, a težina je odavala da se radi o paketiću. Uzbuđenje je splasnulo kada sam vidio da je pošiljatelj "Direct marketing HR" jer su mi kroz misli prošli nepotrebni promidžbeni materijali. Umjesto mojeg imena Mario, pismo je naslovljeno na Marka Pušića, nepostojeću osobu na mojoj kućnoj adresi.

Rekli bismo - omaška; na kraju krajeva, to je pomislio i moj poštar kada je donio pismo. No, pokazat će se kasnije, pogreška u imenu je dio plana. Iz omotnice sam izvadio zlatni medaljon na kojem piše "Operacija Oluja 1995.", zatim "potvrdu o autentičnosti" tog predmeta, onda komad papira na kojem je detaljno opisana akcija Oluja, a kao kupcu mi se čestita što sam se odlučio na kupnju medalje "posvećene velikoj hrvatskoj pobjedi". U potpisu tog pisma je Direct Marketing s poštanskom adresom iz estonskog Tallinna i fiksnim brojem iz Varaždina.

Našao se tu i katalog dodataka prehrani. I na kraju, najvažnije: uplatnica na 299 kuna! Daju mi rok od 15 dana da ga platim, a ako naručenu robu ne želim zadržati, sve neotvorene proizvode mogu im vratiti - o vlastitom trošku.

Vodotoranj u Kistanjama

Nije mi trebalo dugo da suprugu uvjerim kako nema šanse da bih naručivao nešto takvo, no pritom sam se propitivao je li mi itko uvalio neku narudžbu koju sam potpisao na brzaka i ne znajući što potpisujem ili me nazvao pa sam u žurbi doista rekao "da" nepoznatom glasu. Siguran sam da nisam, kao što sam siguran da ću ekipu koja mi uvaljuje nešto što nisam naručio istjerati na čistac.

Slijedilo je prvo malo surfanja internetom. Iza pošiljke stoji tvrtka Telemarketing d.o.o. koja je registrirana sa sjedištem u Varaždinu, a osnivač je istoimeno litavsko poduzeće te jedan Slovenac kao fizička osoba. Na njihovoj internetskoj stranici, registriranoj na talijanskoj domeni, kažu da su specijalizirani za prodaju putem telefonskih poziva te da posluju u četiri zemlje, Litvi, Slovačkoj, Sloveniji i Hrvatskoj.

U Hrvatskoj su, izgleda, specijalizirani za dodatke hrani, vitamine i razne biljne preparate te ovakve medaljone. Nalazim na internetu identičnu priču kolega sa šibenskog portala Tris.com.hr - o tome kako je ista ekipa jednom nepismenom 86-godišnjaku iz Kistanja uvalila medaljon vukovarskog vodotornja. Iako jadni starac pojma nije imao da je naručio taj proizvod, ljubazne djelatnice novinaru su rekle da imaju njegovu privolu i adresu koju im je izrecitirao u telefonsku slušalicu. Na kraju je platio račun samo kako bi izbjegao probleme.

Ja sam okrenuo broj, očito, iste gospođe; za takvo nešto treba biti uporan. Objasnio sam stvar, a ona meni, nakon provjere, da sam klijent njezine kolegice iz Čakovca te da će mi se ona javiti. Usput je naglas pročitala broj s kojeg sam naručio proizvod.

Rekao sam joj da taj broj ne koristim, ali sam ga brzinski zapisao. Odmah potom nazvao sam ga očekujući da će mi se javiti izvjesni Marko, no doznao sam da se taj broj uopće ne koristi. "Kolegica iz Čakovca" nije se javljala, pa sam još jedno nazvao u Varaždin. - Provjeravamo sve, javila mi se kolegica, bit će da je to naručio vaš brat, sada je kolegica razgovarala s njim - rekao mi je ženski gas. - U redu, hvala, ali ja nemam brata - strpljivo sam joj rekao.

- U redu onda, javit će vam se kolegica - i dalje je bio ljubazan i bezbrižan glas s druge strane linije.

Glas na snimci

Sutradan sam ih opet podsjetio da čekam famoznu kolegicu iz Čakovca, a onda me je ona i nazvala. Navodno se trenutak prije bila čula s Markom - iako netko takav ne postoji na mojoj adresi i ima broj mobitela koji se ne koristi - i sve je u redu, rekla mi je uz napomenu da imaju snimljen razgovor s naručiteljem i da su "pokriveni". Rekao sam joj da na snimci nije moj glas, što ona, dakako, zna, pa mi se odmah ispričala što je pošiljka zabunom poslana meni i zamolila me da vratim medaljon na njihovu adresu.

Shvatio sam da je pogrešno upisanom imenu namjena upravo to, svojevrsna odstupnica: ako ne prođe kupnja, da spase štetu i dobiju proizvod natrag kako bi ga mogli slati dalje. No, tada sam se i ja odlučio malo igrati. - Neću vam o svojem trošku slati medaljon, ali rado ću vam ga sačuvati i vratiti vam ga ako dođete po njega - rekao sam brižno dotičnoj dami. - Ma da, zar mislite da se nama isplati iz Varaždina putovati u Dugu Resu - zapitala je začuđeno. Njoj se ideja o čuvanju predmeta nije svidjela, no toplo je preporučujem svim "kupcima" kojima na adresu stignu proizvodi ove tvrtke,  piše Jutarnji.hr.

Što učiniti ako vam se nešto takvo dogodi?

Za Marinu Novaković-Matanić, predsjednicu Korane - udruge za zaštitu potrošača grada Karlovca, nema dvojbe da je ovdje riječ o pokušaju prijevare potrošača.

- Nevjerojatna je činjenica da takve tvrtke unatoč i Zakonu o zaštiti podataka raspolažu osobnim podacima i kućnom adresom potrošača. Ovakve slučajeve možete pismeno prijaviti inspekciji Hakoma ili o tome obavijestiti operatora.

Ako ste na kućnu adresu dobili proizvod koji niste naručili, to je u suprotnosti sa Zakonom o zaštiti potrošača, u kojem stoji da potrošaču nije dopušteno isporučiti proizvod ili pružiti uslugu koju nije naručio ako je riječ o naplatnom poslu, to se onda smatra promidžbenim darom trgovca potrošaču - objašnjava Novaković-Matanić.

Dnevnik.ba