Article_Top_970x250

IZBORNI ZAKON Trebaju li Hrvati zaustavljati srpsko-bošnjačko uništavanje BiH

teritorij bezvlašća

IZBORNI ZAKON Trebaju li Hrvati zaustavljati srpsko-bošnjačko uništavanje BiH

lis 02, 2019

Piše: Jurica Gudelj

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Ako su srpska i bošnjačka politika odlučile rušiti BiH, Hrvati im ne bi trebali praviti prepreke.

Izborom Željka Komšića za drugog bošnjačkog člana Predsjedništva BiH do kraja se, i najvećim ignorantima, pokazalo zašto su našoj zemlji potrebne izmjene Izbornoga zakona. Današnji Izborni zakon BiH ima niz manjkavosti koje su prepoznali i Ustavni sud BiH i Europski sud za ljudska prava. No, problem s izmjenama Izbornoga zakona je što sve njegove manjkavosti isključivo pogađaju Hrvate, dok istovremeno idu izravno u korist Bošnjaka. Što se Srba tiče, oni su gotovo pa indiferentni prema ovoj problematici jer ih se i ne dotiče previše.

Stoga je sasvim i logično da su Hrvati jedini zainteresirani za njegove izmjene. Bošnjacima kao narodu sadašnje manjkavosti i te kako odgovaraju: u stanju su izabrati svoja dva člana Predsjedništva BiH, potom kontrolirati gotovo sve klubove konstitutivnih naroda i ostalih u Domu naroda Parlamenta FBiH (malo im nedostaje za kontrolu i hrvatskog Kluba) zbog čega mogu praviti i izvršnu vlast u FBiH koja ne odražava političku volju hrvatskoga naroda.

Upravo manjkavosti u Izbornom zakonu BiH omogućavaju bošnjačkoj politici da od Federacije pravi vlastiti nacionalni entitet (polu-državu), što je prvi korak ka formiranju unitarne Bosne i Hercegovine s bošnjačkom dominacijom.

Što se Srba tiče, oni takve bošnjačke težnje čak i podržavaju dok god se one odnose samo na FBiH. Srpska politika se buni onda i samo onda kad su ugroženi interesi RS-a, što je sasvim razumljivo. U skladu s više puta proklamiranom maksimom „BiH privremena a RS trajna kategorija“, Sarajevo će u Banja Luci uvijek imati partnera u vođenju BiH u propast.

Dakle, samo su Hrvati istinski zainteresirani za izmjene Izbornoga zakona tako da jedan narod drugom ne nameće političke predstavnike, što bi bio prvi korak u relaksaciji međunacionalnih odnosa u BiH. Hrvati za sebe ne traže ništa što druga dva naroda već nemaju i što ne piše u Washingtonskom i Daytonskom mirovnom sporazumu. Hrvati kroz Izborni zakon ne teže kontrolirati bošnjačke i srpske Klubove u Domu naroda, ne traže dva člana Predsjedništva, niti žele formirati izvršne vlasti bez legitimnih političkih predstavnika Srba ili Bošnjaka. Hrvati traže samo nacionalnu ravnopravnost u BiH i ništa više. Problem je, pak, što nitko drugi to ne traži. Pa čak ni međunarodni faktor.

No, to i dalje ne znači da se hrvatska politika ne treba do kraja, svim sredstvima i po svaku cijenu boriti za izmjene Izbornoga zakona. Posljedice njegovih manjkavosti trpi cijela BiH. Izbor Željka Komšića za drugog bošnjačkog člana Predsjedništva nije donio nikomu ništa dobro, pa ni Bošnjacima koji su ga birali.

U svjetlu postizbornih uvjetovanja koje je na scenu uveo baš Komšić kad je o uspostavi vlasti na državnoj razini riječ, hrvatska politika bi se trebala postaviti jasno i nedvosmisleno.

Državnu vlast treba formirati bez bilo kakvih uvjetovanja s hrvatske strane, jer je potrebno uspostaviti parlamentarnu većinu koja će kasnije mijenjati Izborni zakon. No, za uspostavu Vlade FBiH izmjena izbornoga zakona jednostavno mora biti uvjet svih uvjeta.

Sasvim je pak izvjesno da do izmjena Izbornoga zakona neće doći u skorije vrijeme, iz prostog razloga što nema vlasti koja bi to uradila. BiH polako ali sigurno postaje teritorij bezvlašća.

Već je prošlo gotovo godinu dana od posljednjih izbora i nova vlast se ni ne nazire. To stanje će trajati još dugo jer smo ušli u „rat uvjeta“ između bošnjačke i srpske politike. Bošnjaci tobože žele voditi BiH ka NATO savezu, dok Srbi traže odlazak stranih sudaca iz Ustavnoga suda. Dva su to uvjeta koja su se pojavila samo kako se ne bi proveli rezultati zadnjih izbora. Kad netko nešto ne želi uraditi, onda lako pronalazi izgovore…

U tom kolopletu odnosa hrvatski zahtjevi za izmjenama Izbornoga zakona su na margini. No, to ne znači da se za njih treba prestati boriti. I to po svaku cijenu pa i po cijenu urušavanja BiH.

Ako su srpska i bošnjačka politika odlučile rušiti BiH, Hrvati im ne bi trebali praviti prepreke.

Za bilo kakvu suradnju i s jednima i s drugima izmjene Izbornoga zakona moraju biti uvjet. Fenomen Komšić se više ne smije ponoviti, a ako ostane samo i mogućnost da se ponovi onda Hrvati nemaju što tražiti u BiH. Sve drugo je politikantstvo i kalkuliranje u cilju ostvarivanja sitnih osobnih interesa.

Dnevnik.ba

Article_Bottom_970x250