Article_Top_970x250

Što je za Bakira Izetbegovića „kompromis“ o Izbornom zakonu?

U SJENI DODIKOVE POSJETE ZAGREBU

Što je za Bakira Izetbegovića „kompromis“ o Izbornom zakonu?

ruj 18, 2020

Piše: Jurica Gudelj

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Posjeta Milorada Dodika službenom Zagrebu snažno je odjeknula političkim javnostima regije i u sjenu bacila druge važne političke događaje. Tako je recimo susret Izetbegović-Čović na kojem se trebalo razgovarati o izmjena Izbornoga zakona očekivano propao. Izetbegović nije spreman suštinski ništa mijenjati u Izbornom zakonu, nego želi zadržati mehanizme bošnjačke dominacije u entitetu FBiH. Najnoviji mu je izgovor da je potrebno najprije formirati novu Vladu FBiH pa da bi se razgovori o izbornom zakonu uopće nastavili. Kroz cijelu priču ponovno je potiho provukao i svoju viziju „kompromisa“ o Izbornom zakonu.

Odavno već nema dilema oko toga da bošnjačka politika zloupotrebljava rupe iz Izbornom zakonu BiH kroz koje bošnjačkim glasovima „gura“ osobe hrvatske nacionalnosti na dužnosti koje su rezervirane za legitimno izabrane političke predstavnike Hrvata.

Pojednostavljeno rečeno, ono što rade na razini Predsjedništva BiH kroz fenomen Komšić, odavno već pokušavaju ostvariti i u Domu naroda FBiH. Cilj tih poteza je kroz „svoje“, bošnjačkim glasovima izabrane Hrvate ovladati Klubom Hrvata u Domu naroda Parlamenta FBiH te tako praktično ovladati entitetom Federacija BiH. To su već jednom uspješno i izveli u vrijeme notorne platformaške Vlade FBiH.

Bošnjačkim i političarima, i intelektualcima, i novinarima, ali i biračima, jasno je u čemu se prijevara sastoji. Odavno već nitko ni ne skriva ambicije da se Hrvate, nakon Predsjedništva BiH, doslovno izgura i iz Doma naroda FBiH, posljedično i državnog Doma naroda, te tako Hrvate praktično ostavi bez bilo kakvog utjecaja na političke procese u zemlji. Time bi Hrvati bili svedeni na tri županije u kojima samostalno mogu formirati vlast.

Tu nije riječ o izbacivanju iz vlasti HDZ-a BiH i Dragana Čovića, kako se to svakodnevno podlo podmeće, nego o izbacivanju onih političkih subjekata koji dobiju dominantno povjerenje hrvatskih birača u BiH, dakle građana BiH hrvatske nacionalnosti. No, kako još uvijek ne mogu javno govoriti kako žele cijelom jednom narodu uskratiti pravo na legitimno političko predstavljanje, nužno je bilo stvoriti jednu metu, priču personalizirati na Dragana Čovića i osobe iz vrha HDZ-a BiH i HNS-a BiH, potom ih sotonizirati i tako pokušati  opravdati svoje poteze kako pred unutarbošnjačkom tako i pred međunarodnom javnosti.

I Dragan Čović i HDZ BiH pa i HNS BiH imaju puno svojih grijeha o kojima treba razgovarati. Međutim, to uopće ništa ne mijenja na činjenici da su oni dobili uvjerljivu, gotovo plebiscitarnu potporu hrvatskoga biračkog tijela na izborima i kao takvi trebaju sjediti u tijelima vlasti županija, entiteta i države namijenjenima nacionalnom političkom predstavljanju. U prvom redu, riječ je o domovima naroda na federalnoj i državnoj razini te Predsjedništvu BiH.

I nema tu nikakve mudrosti niti pameti. Stvari su vrlo jednostavne i svi politički akteri ih jako dobro razumiju. Razumije to i Izetbegović kao i ekstremi okupljeni oko Komšića. Također, ovu problematiku razumije i Izetbegovićeva bošnjačka oporba poput SDP-a ili Naše stranke, ali i međunarodni faktor u BiH.

Kako nakon posljednjih izbora nisu bili u mogućnosti do kraja ovladati Klubom Hrvata u Domu naroda FBiH, bošnjačka politika se odlučila na strategiju odugovlačenja s promjenama Izbornoga zakona. Ni na koji način nisu htjeli pristati na provedbu principa da jedan konstitutivni narod drugom ne bira političke predstavnike, jer bi to onda na duži vremenski period otklonilo mogućnost nametanja političkih predstavnika i dalo bi Bosni i Hercegovini šansu da uistinu zaživi kao država u svemu jednakopravnih konstitutivnih naroda i svih ostalih njenih građana.

Ignorirali su presude Ustavnoga suda BiH koje se tiču izbornog zakonodavstva, istovremeno iskrivljujući u javnom govoru sadržaj presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci.

No protok vremena je, suprotno očekivanjima, zapravo bošnjačku politiku stjerao u tjesnac. Međunarodni faktor se ponovno zainteresirao za rješavanje problema izbornog zakonodavstva svjestan da bez fer izbora i mogućnosti da svaki konstitutivni narod nesmetano bira svoje političke predstavnike nema ni napretka države BiH. Štoviše, postojanje mogućnosti nametanja političkih predstavnika bilo kojem narodu, državu BiH vodi ravno u propast.

Također, i međunarodni faktor je uvidio da Željko Komšić nema apsolutno nikakvu uporabnu vrijednost. Drugi bošnjački član Predsjedništva samo je do kraja ogolio nečiste namjere bošnjačke politike prema Hrvatima i državi BiH, zatrovao odnose između dva naroda i doprinio osnaživanju političkoga saveza hrvatskih i srpskih političkih predstavnika u BiH. Također, puno je doprinio i tomu da državu BiH ogadi  građanima hrvatske nacionalnosti.

Komšić ne može ni na što utjecati unutar BiH, a izvan BiH je percipiran kao redikul koji doslovno nikog ne predstavlja nego uokolo baulja o državnom trošku.

Ipak, odugovlačenje s izmjenama Izbornoga zakona također ima svoj rok trajanja koji polagano istječe, tj. već je istekao. Izetbegović je potpisao sporazum s Čovićem, kojem su svjedoci međunarodni diplomati u BiH, kojim se obvezao da se do kraja godine postigne dogovor o promjenama koje se tijekom sljedeće godine trebaju provesti kroz parlamentarnu proceduru. Čim je potpisao sporazum, Izetbegović je znao da ga neće moći ispoštovati.

Zato se otvoreno krenulo s novom fazom priče o političkom podjarmljivanju Hrvata. Najprije su je počeli plasirati ekstremni i marginalni likovi, bošnjački Twitter-ratnici, a u mainstream bošnjačku javnost uveo sam Izetbegović. Naime, sad se želi obesmisliti Dom naroda FBiH, kako bi mjesto na kojem se brine o nacionalnim interesima postalo nebitno za političke procese u zemlji.

Dakle, Izetbegović, još uvijek ne otvoreno, nudi sljedeći „kompromis“: ako će Hrvati moći nesmetano birati svoje političke predstavnike, onda ne smije postojati Dom naroda kao konkretno mjesto gdje se nacionalni interesi brane. Ako Dom naroda ostane netaknut, onda nema šanse da se Izborni zakon promijeni na način da jedan konstitutivni narod drugom ne bira predstavnike i dogodit će se „spuštanje“ fenomena Komšić na niže razine.

To je ono što Izetbegović misli kad govori od „teroru (hrvatske) manjine nad (bošnjačkom) većinom“ i o „skidanju okova na sljedećim izborima“.

U svakom slučaju, Hrvati ne smiju imati utjecaj na političke procese u BiH. Poštena ponuda, nema što.

No, ta priča ima sve manje i manje sugovornika. Za nju nisu zainteresirani ni Srbi, osim Karadžićeve SDS, ni Hrvati, ni zemlje iz regije, a sve manje i zapadne države.

Izetbegović, i to je najtužnije, počinje preuzimati Komšićevu retoriku i pričati o načelu konstitutivnosti kao „arhaičnom“ i „komunističkom“, iako je to načelo jasno prepoznato u Belgiji ili Švicarskoj. To je naivna priča koja može imati uporabnu vrijednost samo unutar bošnjačke javnosti.

To nam pak govori kako i Izetbegović i SDA gubi kompas. Tomu vjerojatno značajno doprinose i svakodnevne korupcijske afere koje potresaju ovu stranku.  

BiH je na raskršću: ili će se izmijeniti Izborni zakon i zemlja krenuti ka euroatlantskim integracija, ili će se nastaviti njeno raspadanje daljnjim insistiranjem da bošnjačka politika FBiH pretvori u vlastiti entitet.

Dnevnik.ba