Article_Top_970x250

Hrvate Bugojna prisilno odvodili u logore, vadili im krv, mučili, ubijali...

sramotna cikotićeva kandidatura

Hrvate Bugojna prisilno odvodili u logore, vadili im krv, mučili, ubijali...

lip 15, 2020
dnevnik.ba
dnevnik.ba

FOTO: Arhiva

Odvođenja, mučenja, vađenje krvi, ubijanja brojnih Hrvata, istaknutih građana Bugojna u vihoru rata u ljeto 1993. godine bilo je sustavno i planski rađeno u sklopu ofenzive Armije BiH, uz puno znanje tadašnjih vojnih i političkih struktura bošnjačkog naroda u gradu i šire, no sve navedeno rezultiralo je tek dvjema presudama. Kreatori, nalogodavci i provoditelji ofenzive Armije BiH i danas su na slobodi, piše Večernji list BiH.

Piše: Dario Pušić, Večernji.ba

Logori i stratišta

Ovih dana posebno je teško preživjelim Hrvatima Bugojna. Prvog čovjeka operativne skupine “Zapad”, pod čijim su se zapovjedništvom nalazile sve postrojbe koje su činile brojne zločine nad Hrvatima, Selma Cikotića ovih dana nagradio je SDA, i to na način da će preuzeti Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine.

I danas su svježa sjećanja na te ljetne dane 1993. godine kada je provedena operacija koja je za rezultat imala sljedeće: ubijeno je 311 Hrvata, od toga 70 civila. Kroz 12 logora BiH prošlo je više od tisuću bojovnika HVO-a i civila.

Poseban tretman imalo je 26 hrvatskih intelektualaca. Upravo za posmrtnim ostacima njih 19 još se traga, a da stvar bude gora, Hrvatima Bugojna, rodbini i prijateljima nestalih u nekoliko su navrata servirane i lažne informacije o lokaciji njihovih najmilijih, što ih je dodatno uznemirilo.

A uznemirio ih je i potez SDA koji je neshvatljiv razumnom čovjeku, instalirati na tako važnu poziciju čovjeka čija je prošlost itekako opterećena izvan je svake pameti, a za Hrvate u BiH i izravno ruganje hrvatskim žrtvama.

Odnosno poruka kako u ovoj zemlji ne samo da su građani drugog reda već su i spriječeni javno progovoriti o zločinima koje je Armija BiH činila nad njima od Žepča do Mostara. No, vratimo se Bugojnu.

Jedan od simbola zločina nad Hrvatima je logor Iskra koji je službeno formiran odlukom Ratnog predsjedništva od 24. kolovoza 1993. godine, ali, prema izvedenim dokazima, funkcionirao je de facto od početka kolovoza 1993. godine.

Sud BiH u presudi kojom su optuženi Nisvet Gasal, Musajb Kukavica i Senad Dautović proglašeni krivim za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika utvrdio je kako su na sjednicama Ratnog predsjedništva nazočili stalni i članovi koji su se povremeno pojavljivali na zasjedanjima. Članstvo Ratnog predsjedništva činili su, između ostaloga, Dževad Mlaćo, kao predsjednik, kao i Selmo Cikotić, zapovjednik OG “Zapad”.

U svojem dnevniku Mlaćo je napisao: “Službeno – ne smijemo imati civilnih zarobljenika. Tajno – ekstremni dio zarobljenih vojnika da se likvidira”. Mlaćo je i napisao kako “HVO treba uništiti i s njima nema nikakvih pregovora osim oko razmjene poginulih”.

Ratno predsjedništvo dana 9. rujna 1993. donijelo je odluku kojom se logor stadion NK Iskra stavlja pod vojnu kontrolu, nakon čega je OG “Zapad” donio naredbu i istu uputio zapovjedništvu 307. mb, u kojoj se navodi da je izvođenje sa stadiona moguće samo s pismenim odobrenjem načelnika vojne sigurnosti 307. mb i zapovjednika 307. mb Armije RBiH. U presudi Gasalu, Kukavici i Dautoviću navodi se kako su Gasal i Kukavica u logoru stadion NK Iskra u Bugojnu, a u skladu s odlukom Ratnog predsjedništva općine Bugojno i OG “Zapad”, zatvorili i držali zatočenima više od 300 muškaraca hrvatske nacionalnosti, među kojima su bili muškarci civili hrvatske nacionalnosti, ali i zarobljeni pripadnici HVO-a brigade “Eugen Kvaternik” Bugojno koji su položili oružje.

Sud BiH također je utvrdio kako je na sjednicama Ratnog predsjedništva općine Bugojno ili drugim sastancima kojima su nazočili i članovi Ratnog predsjedništva, ali i vojni starješine jedinica Armije RBiH, kojima je nazočio ili o kojima je bio obaviješten i Dautović, razmatrano i mučenje zatočenika i zarobljenika, a što je, utvrdio je Sud, bila općepoznata činjenica u Bugojnu.

Sud BiH u presudi Enesu Handžiću utvrdio je kako je on u svojstvu pomoćnika zapovjednika za sigurnost 307. brigade Armije RBiH, koji je nad vojnim policajcima imao efektivnu kontrolu i kao vojni starješina Armije RBiH bio je ovlašten od Ratnog predsjedništva općine Bugojno, zapovjednika 307. brigade i zapovjednika operativne skupine “Zapad”, sudjelovao u prisiljavanju zatočenika na prinudni rad na način što je u skladu s ovlastima, koje je dobio od svojih pretpostavljenih, odobrio odvođenje zatočenika na prinudne radove, gdje su zatočenici bili životno ugroženi i gdje su mnogi mučeni, a neki i ubijeni.

A sve je počelo 10. srpnja kada su, donosi knjiga Ivice Mlinovičića “Zločin s pečatom”, na punktu u selu Vrbanji pripadnici Armije BiH zaustavili vozilo u kojem su bili pripadnici HVO-a i bez ikakva obrazloženja otvorili vatru. Tom prilikom ubili su trojicu vojnika HVO-a. Među počiniteljima zločina bilo je i mudžahedina. Ubojstvom dvojice Hrvata (Mićo Vučak i Mićo Telenta) otpočela je agresija pripadnika Armije BiH na pripadnike HVO-a i hrvatski narod općine Bugojno. U samo nekoliko dana protjerano je oko 12 tisuća Hrvata. U gradu ostaje oko tri tisuće Hrvata. Pripadnici Armije BiH zarobili su oko 350 Hrvata koje su na okrutan način mučili, neke likvidirali. Ubijeni su i brojni civili, zločini su tako počinjeni u selima Jablanje, Glavica, Odžak, Zlavast, Goruša, Vučipolje.

Etničko čišćenje

Ovih dana Hrvati Bugojna s pravom se pitaju ruga li se to netko hrvatskim žrtvama, smije se u lice majkama i očevima koji već 27 godina traže tijela svojih sinova, ismijava djecu koja nisu upamtila svoje očeve, izruguje onima koji su preživjeli torture bošnjačkih logora u Bugojnu, kao i svima koji su smogli snage za povratak na svoje prkoseći planu etničkoga čišćenja.

“SDA se Cikotićevom kandidaturom još jednom narugao hrvatskim žrtvama Bugojna, dosuo sol na otvorenu ranu 27 godina duge potrage za tijelima 19 nasilno odvedenih hrvatskih logoraša iz Bugojna. Nije im prvi put, ali neka bude posljednji, da umjesto optuženičke klupe Cikotiću namijene ministarsku fotelju. Je li to način na koji SDA želi graditi suživot u BiH? Ako jest, krajnje je licemjeran i pokvaren”, upozorili su nedavno iz Koordinacije udruga HVO HB Bugojna.

Nakon ovakve odluke ostaje otvoreno i dodatno naglašeno pitanje odnosa prema žrtvama najmalobrojnijega naroda. Bugojno je samo jedan primjer, a u ovoj zemlji ima ih niz - od Buhinih Kuća, Križančeva Sela, preko Dusine, Maljine, pa do Trusine, Uzdola, Hudotskog, Doljana i Grabovice.

Dnevnik.ba