Article_Top_970x250

HRVATSKI NARODNI SABOR Od Novog Travnika 2000. do danas: Kontinuitet obrane ustavnih pozicija Hrvata u BiH 

ANALIZA

HRVATSKI NARODNI SABOR Od Novog Travnika 2000. do danas: Kontinuitet obrane ustavnih pozicija Hrvata u BiH 

sij 25, 2019
dnevnik.ba
dnevnik.ba

(foto: hercegbosna.org)

Razlozi zbog kojih je HNS tada osnovan pod predsjedanjem Ante Jelavića, tadašnjeg legitimno izabranog hrvatskog člana Predsjedništva BiH i predsjednika HDZ-a BiH, identični su, zapravo, onima zbog kojih HNS BiH danas ima povijesnu odgovornost u zaštiti političkih prava Hrvata u BiH, ustavnih pozicija koje mu Daytonom pripadaju, a koje su ugrožene, zbog, između ostalog, i nedosljedne primjene onoga što mu već, kao konstitutivnom i tvorbenom narodu u BiH i pripada. 

Hrvatski narodni sabor BiH, najviše institucijonalno tijelo Hrvata u BiH koji okuplja sve političke stranke s hrvatskim predznakom u našoj zemlji, sutra će na osmom zasjedanju u Mostaru usvojiti Deklaraciju o položaju Hrvata u BiH.

U aktualnim političkim previranjima nakon Općih izbora 2018. godine kada je za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, po treći put, bošnjačkim glasovima nametnut Željko Komšić, kada se presuda po apelaciji Bože Ljubića pred Ustavnim sudom BiH nije provela u Parlamentu BiH, nego su je bošnjačke političke stranke ignorirale i podrivale ustavni poredak BiH i Daytonski sporazum, Deklaracija HNS-a BiH sa sutrašnjeg osmog zasjedanja, zapravo će samo potvrditi onu iz Novog Travnika, usvojenu u listopadu 2000. godine koja je bila odgovor na početak dekonstituiranja ustavnih pozicija Hrvata u FBiH, zajedničkom bošnjačko-hrvatskom entitetu, i na razini institucija BiH. 

Isti razlozi i nakon 19 godina

Hrvatski narodni sabor osnovan je Novom Travniku u listopadu 2000. godine kao politički odgovor na nametanje tzv. Berryevih amandmana, voditelja misije OESS-a  u BiH uoči održavanja Općih izbora u BiH 2000. godine. Berry je pred same izbore te godine uputio prijedloge za izmjene Izbornog zakona BiH koje je potom Privremeno povjerenstvo usvojilo 14. listopada 2000. godine. Te su izmjene omogućile da izaslanike u Domu naroda Parlamenta FBiH, bez obzira na njihovu nacionalnost, mogu predlagati i birati svi zastupnici u skupštinama županija Federacije BiH, čime je potpuno promijenjena suština funkcije tog Doma, prvotno namijenjenog zaštiti političkih prava i reprezentaciji konstitutvnih naroda i obranama njihovih vitalnih interesa. 

Proces dekonstituiranja Hrvata u BiH kao konstitutivnog i suverenog  počeo je time, a godinama nakon daljnjim intervencijama međunarodne zajednice i pojedinim hrvatskim političarima poput Krešimira Zubaka za vrijeme Alijanse i Platformaške vlade, samo se nastavljao i urušavao. To je na neki način, gotovo pa vizionarski naznačeno već u najvažnijem dokumentu moderne hrvatske povijesti u BiH - Deklaraciji o pravima i položaju hrvatskog naroda u BiH. 

"Hrvatski narodni sabor obvezuje sve legalne i legitimne predstavnike hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini na potpuno provođenje Deklaracije i smatrat će nelegitimnom svaku odluku i rješenje koje bi odstupilo od iskazane političke volje sadržane u ovoj Deklaraciji", stajalo je u zadnjoj točki Deklaracije što se kasnije, Alijansom i Platformom, pogazilo u zajedničkoj političkoj i protuustavnoj operaciji "domaćih izdajnika" i predstavnika međunarodne zajednice.  

Razlozi zbog kojih je HNS tada osnovan pod predsjedanjem Ante Jelavića, tadašnjeg legitimno izabranog hrvatskog člana Predsjedništva BiH i predsjednika HDZ-a BiH, identični su, zapravo, onima zbog kojih HNS BiH danas ima povijesnu odgovornost u zaštiti političkih prava Hrvata u BiH, ustavnih pozicija koje mu Daytonom pripadaju, a koje su ugrožene, zbog, između ostalog, i nedosljedne primjene onoga što mu već, kao konstitutivnom i tvorbenom narodu u BiH i pripada. 

Apelacije Jelavić i Izetbegović 

Međunarodna zajednica u BiH, preciznije, predstavnici pojedinih veleposlanstava i OHR, od 1995. godine do danas, uz asistentciju političkog Sarajeva i njihove unitarističko-centralističke politike, mijenjaju karakter BiH, karakter Ustava BiH i u praksi u potpunosti negiraju temelje na kojima je BiH stvorena, kao zajednica međusobno jednakopravnih i konstitutivnih naroda i njenih građana. Sve je počelo apelacijama iz 2000. godine,  Jelavićevom i Izetbegovićevom koje su na neki način i danas stvarna slika položaja Bošnjaka i Hrvata u FBiH/BiH. 

Apelacije Izetbegović i Jelavić, odnosno, njihovo nedosljedno provođenje i političke odluke koje su ih odredile uzrokom su činjenice da danas, u 2019. godini, nakon nametanja Komšića po treći mandat, bošnjačkim glasovima za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, ne postoje hrvatsko-bošnjački odnosi u FBiH i nema izmjena Izbornog zakona BiH unatoč svim relevantnim presudama Ustavnog suda BiH čije je neprovođenje državu dovelo u stanje trajnih političkih kriza, sukoba i svojevrsnog tihog rata. 
Ustavni sud BiH 2000. godine donio je presudi po apelaciji Alije Izetbegovića prema kojoj su konstitutivni narodi konstitutivni na cijelom teritoriju BiH, uključujući Republiku Sprsku i Brčko Distrikt. 

Međutim, taj isti Ustavni sud  iste, 2000. godine odbija zahtjev za ocjenom ustavnosti pojedinih odredbi Izbornog zakona BiH nametnutim tzv. Berryevim amandmani po kojima se biraju izaslanici u Dom naroda Parlamenta FBiH. 

Ustavni sud BiH se u zahtjevu za ocjenom ustavnosti Ante Jelavića, tadašnjeg hrvatskog člana Predsjedništva BiH, proglasio nenadležnim. Tada je 5 stranih i bošnjačkih sudaca odbacilo razmatranje Jelavićeve apelacije, dok su hrvatski i srpski sudci Ustavnog suda BiH glasali za. 

Time je, zapravo, počeo proces nasilnih intervencija na Ustav FBiH i Izborni zakon BiH zahvaljujući kojem je omogućeno nametanje izborne volje hrvatskom narodu i u osnovi, potpuno grubo kršenje ustavnih karaktera i poretka BiH.  

Izetbegovićeva apelacija realizirala se nametanjem Petrischevih amandmana na Ustav FBiH koji nikada nisu prošli parlamentarnu proceduru, nego su isključivo nametnuti kroz odluke visokog predstavnika za BiH (OHR). Prije Petritschevih intervencija na Ustav FBiH federalni Dom naroda brojao je 80 izaslanika. Hrvati i Bošnjaci imali su po 30 izaslanika kako bi postojao paritet među tim narodima i taj je broj bio „fiksiran", a Srbi i Ostali imali su ukupno 20. Intervencijom međunarodne zajednice, odnosno, visokog predstavnika Petritscha, derogiran je Ustav FBiH  2002. i poništen je paritet u federalnom Domu naroda, pa je tako broj izaslanika u klubovima Hrvata i Bošnjaka smanjen na po 17 izaslanika, a uveden je i Klub Srba s također 17, te Klub Ostalih sa 7 izaslanika. 

Od Jelavića do Ljubića

Iako se  Ustavni sud BiH 2000. po Jelavićevoj apelaciji proglasio nenadležnim, 16 godina poslije, aktualni predsjednik Glavnog vijeća HNS-a BiH, Božo Ljubić podnosi apelaciju identičnog sadržaja kao iz one Jelavićeve, pa Ustavni sud BiH ipak presuđuje kako je federalni Dom naroda upravo Dom konstitutivnih naroda, a ne dom županija odnosno njihovih skupština.  Po odredbama Izbornog zakona koje su poništene bilo je moguće da jednom narodu drugi narod bira predstavnike i tako se izigra i derogira legitimno političko predstavljanje utemeljeno na demokratskom izboru tih izaslanika u Domu naroda FBiH. Federalni Dom naroda je gornji dom Parlamenta FBiH i svojevrsni je branik interesa konstitutivnih naroda.

Rušenje načela legitimnog političkog predstavljanja

Intervencionizam međunarodne zajednice na Ustav FBiH i ukidanje pariteta u federalnom Domu naroda omogućili su da bošnjačke stranke iz većinski bošnjačkih županija godinama delegiraju u federalni Dom naroda Hrvate, ali i većinu Srba i Ostalih, izabrane bošnjačkim glasovima. Tako su kontinuirano rušili načelo legitimnog predstavljanja, što je  na koncu potvrdio i Ustavni sud BiH u predmetu „Ljubić". 
Također, kandidati se u SIP-ovim obrascima pred Opće izbore u BiH izjašnjavaju o svojoj nacionalnosti, pa su se tako brojni Bošnjaci, za potrebe popune Doma naroda, a prvenstveno hrvatskih mjesta u tom Domu, izjasnili kao Hrvati.

Bošnjačke stranke kontroliraju 37 od ukupno 58 izaslanika  u federalnom Domu naroda, preciznije:
6 od 17 izaslanika u Klubu Hrvata
14 od 17 izaslanika u Klubu Bošnjaka
12 od 17 izaslanika u Klubu Srba
5 od 7 izaslanika u Klubu Ostalih

Budući da su bošnjačke stranke pune dvije godine odbijale provesti presudu Ljubić kroz Parlament BiH , SIP BiH donio je privremenu odluku o načinu izbora izaslanika i to principu 1/1/1 što je proglašeno neustavnim, nevažećim i na koncu izbrisano iz Izbornog zakona BiH, ali sukladno Popisu iz 2013. godine, HNS BiH najavio je podnošenje apelacije Ustavnom sudu BiH o toj odluci SIP-a kojom je prekršeno natkrovljujuće načelo Ustava BiH i presuda Ljubić.  

Osim apelacija Izetbegović, Jelavić i Ljubić, apelacija Krišto čiji je ishod još uvijek nepoznat, predstavlja vraćanje oduzetih prava Hrvatima u BiH. Borjana Krišto podnijela je zahtjev za ocjenu ustavnosti pojedinih odredbi Ustava FBiH Ustavnom sudu BiH u siječnju 2018. godine. 

Naime, Krišto pred Ustavnim sudom BiH osporava odredbu Ustava FBiH koja glasi: „U Domu naroda bit će najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svakog kantona koji imaju najmanje jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu".

Dakle, iz Izbornog zakona BiH je kao neustavna izbrisana u presudi „Ljubić" odredba po kojoj se „svakom konstitutivnom narodu daje jedno mjesto u kantonu". Primjerice, ako se u Skupštinu Zapadno-hercegovačke županije izabere Srbin on bi prema poništenim i neustavnim odredbama Izbornog zakona BiH automatski bio delegiran u Klub srpskog naroda u federalnom Domu naroda (iako su ga izabrali Hrvati i on predstavlja Hrvate a ne Srbe). 

Jednako tako, sukladno odredbi Ustava FBiH prema kojoj u Dom naroda ide najmanje jedan Srbin (…) iz svakog kantona koji ima najmanje jednog takvog zastupnika u Skupštini, taj bi izaslanik također bio delegiran u Klub Srba u federalnom Domu naroda. 

Budući da su takve mogućnosti otklonjene presudom „Ljubić", ostaje vidjeti hoće li Ustavni sud BiH odredbu Ustava FBiH koja ima suštinski istovjetno značenje kao i poništene odredbe Izbornog zakona BiH, također potvrditi kao neustavnu. Norma koja je u Izbornom zakonu BiH proglašena neustavnom, po svojoj bi logici, trebala biti poništena u Ustavu FBiH, jer obje daju jednak ishod.

Unitaristi protiv države

Svi su opisani postupci unitarističkih snaga radikalno protuustavni i protudržavni, s obzirom na to da narušavaju natkrovljujuće načelo Ustava BiH, načelo konstitutivnosti i međusobne jednakopravnosti konstitutivnih naroda, te da to čine s izrazito separatističkih pozicija, istovremeno se zaklinjući u državno jedinstvo BiH. 
U tomu imaju potporu i pojedinih međunarodnih aktera, uključujući i one izravno zadužene za kontrolu poštivanja Ustava BiH. Pored takvih čuvara Ustava, ovoj zemlji nisu potrebni njegovi neprijatelji. I BiH i Hrvatima u BiH potreban je Hrvatski narodni sabor.  

Dnevnik.ba