Article_Top_970x250

Jergović, Velikić, Mlakić i Lujanović za Dnevnik.ba: Što čitati u izolaciji?

OSTANITE DOMA, ČITAJTE!

Jergović, Velikić, Mlakić i Lujanović za Dnevnik.ba: Što čitati u izolaciji?

ožu 25, 2020

Piše: Gloria Lujanović

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Patrik Macek/PIXSELL

Pisci naših jezika i naših prostora - Miljenko Jergović, Dragan Velikić, Josip Mlakić i Nebojša Lujanović, za Dnevnik.ba, govore o knjigama koje čitaju u doba karantene i onima koje preporučuju za čitanje. Od onih koje tematiziraju pokušaje življenja za vrijeme pandemija, poput "Kuge" Alberta Camusa ili "Besnila" Borislava Pekića, zatim bugarskog pisca Georgija Gospodinova i njegovog nagrađivanog romana "Fizika tuge", ili naših - Jergovića, Lovrenovića, Smoje, odnosno, Svetlane Slapšak, Johna Williamsa, Sergeja Lebedeva, Yuvala Hararija...Ako vam ni ovo nije dovoljno - nadoknadite propušteno - čitajte Andrića, Krležu, Kiša, Kovača. Čitajte...

Miljenko Jergović, Josip Mlakić, Dragan Velikić i Nebojša Lujanović, pisci naših jezika i naših prostora,  za Dnevnik.ba govore o knjigama koje čitaju i preporučuju za čitanje u vrijeme “karantene“ zbog pandemije korona virusa.  

Miljenko Jergović, na pitanje, kakve su se knjige pisale u ovakvim vremenima kakva upravo živimo, navodi kako je na to pitanje teško odgovoriti, a da ne kažemo kakva su, ovo, zapravo vremena. 

Jergović: Za vrijeme Drugog svjetskog rata Krleža je pisao dnevnike, a Andrić Travničku hroniku, Na Drini ćuprija, Gospođicu

“Ako se ravnamo po nametnutim nam ograničenjima, što je vjerojatno i najbolje i najpreciznije, onda bismo ova vremena mogli usporediti s Drugim svjetskim ratom u Zagrebu. Što se u to vrijeme pisalo? Miroslav Krleža pisao je svoje dnevnike - koje bi također ponovo vrijedilo čitati. A svoj dnevnik je pisao i Josip Horvat. U Beogradu, pak, također usporedivom, Ivo Andrić pisao je svoje genijalne romane, 'Na Drini ćupriju', 'Travničku hroniku' i 'Gospođicu'. Moglo bi se reći da su sve to knjige  iz unutrašnje opsade“, izjavio je Jergović za Dnevnik.ba. 

Jergović izdvaja “Kugu“ Alberta Camusa za kojeg navodi kako je najvažniji roman o epidemiji, opsadi i karanteni napisan u dvadesetom stoljeću. 

“Dragocjeno ga je danas čitati, pa uspoređivati ono što piše Camus s onim što se oko nas upravo zbiva“, smatra Jergović. 

Alžirski grad Oran,navodi Jergović, u kojemu se odvija priča ovog romana, hermetički je zatvoren, da se epidemija ne bi proširila, ljudi umiru, krivulja zaraženih raste, ali ipak postoji svijest o tome do koje se mjere smije zatvoriti i blokirati javni život. 

“Zanimljivo je i uzbudljivo promatrati ministre Beroša i Božinovića, a pogotovu doktoricu Markotić, kao likove iz Camusove 'Kuge'. Pri tome je, naglašavam, u takvom čitateljskom eksperimentu naročito zanimljiva ova danas najpoznatija hrvatska liječnica“, izjavio je Jergović. 

 

Miljenko Jergović / Filip Kos/PIXSELL

 

Mlakić: Camusova “Kuga“ i Pekićevo "Besnilo“ novonastalu situaciju opisuju kao nešto već viđeno 

Josipa Mlakića  aktualna pandemija koronavirusa podsjeća donekle na one periode u ljudskog povijesti kada je harala kuga ili neka druga stvarna ili fiktivna pošast, a koja je uglavnom nastala na povijesnom iskustvu knjige. 

“U tom 'žanru' postoje dvije knjige koje, po meni, najbolje opisuju novonastalu situaciju kao nešto već viđeno“, rekao je Mlakić za Dnevnik.ba. 

I Mlakić, kao Jergović, navodi Camusovu “Kugu“ i roman “Besnilo“ srpskog pisca Borislava Pekića koji je premijerno objavljen u Zagrebu 1983. godine. 

“Pekić je napisao sjajan triler o mutiranom virusu bjesnoće koji se pojavio na londonskom aerodromu Heathrow, dok Camus opisuje zatvoreni grad, Oran, u kojemu hara kuga. A tu je i genijalna priča Edgara Allan Poa 'Krabulja Crvene smrti'“, naveo je Mlakić. 

Pekić je, prema Mlakiću, jedinstven pisac na ovim prostorima koji je godinama prijateljevao s još dvojicom velikih pisaca, kakvi su Danilo Kiš i Mirko Kovač. 

“Zanimljivo je kako njihove književne poetike gotovo da nemaju dodirnih točaka, osim što su sva trojica pisala jedinstvenim i prepoznatljivim stilom. Uz 'Besnilo', Pekić je 80-ih objavio još jedan sjajan roman, 'Atlantidu', žanrovski hibrid, distopiju s elementima trilera i SF romana. Zanimljivo je da je i ovaj roman premijerno objavljen u Zagrebu“, kazao je Mlakić. 

Jergović se, također, dugo sprema pisati o Pekićevom “Besnilu“, jednom od najboljih romana u našim poslijeratnim književnostima, koji je, kako tvrdi, njegov autor pisao iz gotovo neknjiževnih razloga, želeći napisati žanrovski roman, kakvi su sedamdesetih i osamdesetih, kao i danas, bili u modi.

Jergović: “Besnilo“ i “Kuga“ uvjerljivo govore o nama današnjima i epidemiji COVIDA-19 

“No, Pekić je bio veliki pisac, pa mu se žanr oteo, i nastala je zastrašujuća i veličanstvena knjiga. Ona na drugi način, ali jednako uvjerljivo kao i “Kuga”, govori o nama današnjima i o epidemiji covida-19“, izjavio je Jergović.  

Jergović podsjeća i na strip “Eternaut“ autora teksta Hectora Germana Oesterhelda i autora crteža Francisca Solana Lopeza koji je u Argentini izlazio između 1957. i 1959. godine. Kod nas ga je, podsjeća, u dva izdanja, kao veliki album objavila zagrebačka Fibra. 

“Premda ne govori o epidemiji, nego o napadu koji su bića iz svemira povela protiv Zemlje i zemljana, 'Eternaut' je, po mom osjećaju stvari, možda i najcjelovitije fikcionalno viđenje naših problema s covidom-19. 'Eternaut' velika je avantura, puna akcije i, za strip onoga doba karakteristične, borbe između dobra i zla, ali je, mnogo više od toga, rasprava o čovjekovoj slobodi i o strahu. Naročito o strahu“, smatra Jergović. 

Lujanović: Knjige koje sam slučajno uzeo prije karantene, gledam kao dio nekog zlokobnog proročanstva 

Nebojša Lujanović navodi kako knjige koje je slučajno uzeo prije karantene, ne znajući da će nastupiti taj režim, sada gleda kao dio nekog zlokobnog proročanstva. 

“Ili samo u besmislu tražim obrise bilo kakvog reda ili smisla, pa makar imalo veze s 'sudbinom' i sličnim čaranjima“, istaknuo je Lujanović za Dnevnik.ba. 

Za početak, Lujanović navodi knjige o znanosti – karantena u kojoj se nalazimo, ako je dopušteno malo našaliti se, mada je vrag odavno odnio šalu, ne razlikuje se previše od života pisca posljednja dva tri mjeseca kada dovršava knjigu, barem u njegovom slučaju. 

“Tako se podudarilo da u ovom periodu dovršavam novu znanstvenu knjigu o Andriću, njegovim iskrivljenim interpretacijama, parodiji znanosti i još koječemu. Neobičan jedan novi žanr koji spaja znanost, komediju i parodiju; trebala bi iz tiska na jesen“, kazao je. 

Zato mu se na stolu nalazi gomila knjiga o postmodernoj znanosti, krizi znanja i sličnim temama, uglavnom izdvojene iz kućne biblioteke, kad već ona vanjska (gradska) nije dostupna.

“U tjedan dana znanost je uspjela vratiti dostojanstvo“ 

“Kriza znanosti je ono što je obilježilo postmodernu, i, ako je i bilo sitnih naznaka da se kraj tog nihilističkog razdoblja bliži kraju, evo sada malo snažnijeg argumenta za to“, rekao je Lujanović. 

U tjedan dana, navodi Lujanović, znanost je uspjela vratiti svoje dostojanstvo i zaslužiti povjerenje, kad već nije nakon tri desetljeća teorijskih rasprava. 

“Tako, dok pišem o postmodernoj kao sadašnjosti, ona ispred mojih očiju postaje daleka prošlost“, izjavio je. 

Lujanović također čita i Yuvala N. Hararija koji je, kako priznaje, dugo čekao na red. 

“Nikad bolja prilika i nikad veća motivacija da pročitam njegove knjige kupljene prije pola godine, a koje nikako do sada nisu dolazile na listu prioriteta za čitanje. Ostale su zatrpane na rubu radnog stola ispod knjiga za pripremu nastave. Razumjet ćete zašto su sada na prvom mjestu“, izjavio je. 

Riječ je o dvjema Hararijevim knjigama – Kratka povijest čovječanstva i Kratka povijest sutrašnjice. 

 

Nebojša Lujanović/ Ivo Cagalj/PIXSELL

Harari i Kratka povijest čovječanstva i Kratka povijest sutrašnjice 

“Knjige koje razbijaju iluziju o predodređenosti čovječanstva, lažnom temelju na kojem gradimo tobožnju sigurnost od svih poremećaja oko nas. Društvenih, političkih i ekoloških“, naveo je. 

Ove knjige nas, tvrdi Lujanović, uče: čovjek je rezultat pukog slučaja, mnogo puta je do sada bio u krizi, a jedna od najvećih je ispred njega. 

“Čovjek je rezultat pukog slučaja, mnogo je puta do sada bio u krizi“ 

“Te knjige bi nas trebale trgnuti iz fotelje da shvatimo kako sami krojimo svoju dobru ili lošu budućnost; ona nije rezultat nekog kozmičkog reda i neupitnog mehanizma“, izjavio je Lujanović. 

Mlakić za čitanje u karanteni preporučuje i roman “Krvnikov prijelaz“ američkog pisca Johna Williamsa. 

“Kada je svojevremeno, 2016. godine, Fraktura objavila roman 'Stoner', koji je izvorno objavljen daleke 1965., dotada na ovim prostorima potpuno nepoznatog američkog pisca Johna Williamsa, najavljivan je kao 'najveći američki roman za koji nikada niste čuli!', što, pokazalo se, nije bilo nikakvo pretjerivanje“, podsjetio je Mlakić. 

 

Josip Mlakić / Dusko Marusic/PIXSELL

Williamsov “Krvnikov prijelaz“ 
 
Nakon "Stonera", podsjeća Mlakić, Fraktura je objavila treći i posljednji Williamsov roman "August" za koji je 1972. dobio prestižni "National Book Award".

“Neki kritičari su ovaj roman proglasili najboljim povijesnim romanom američke književnosti, s čime se teško ne složiti. Prošle godine je objavljen Williamsov prvi roman 
'Krvnikov Prijelaz', izvorno objavljen 1960., čime je zaokružen jedan od najupečatljivijih opusa suvremene američke književnosti, bez obzira na to što se on sastoji od tek tri romana“, naveo je Mlakić. 

"Krvnikov Prijelaz" je, prema Mlakiću, antivestern, roman koji je pripremio put za kapitalno djelo ovog žanra, ali i književnosti uopće, roman 'Krvavi meridijani' Cormaca McCarthyja. 

“Mit o osvajanju Divljeg zapada je i jedna od varijanti mita o američkom snu, a samim tim i uljepšana, mitološka priča o njemu. Antivesterni su priče koje taj mit propituju i potkopavaju. U tom smislu su dragocjene“, izjavio je. 

Zanimljivo je, tvrdi Mlakić, kako je ova knjiga aktualnija danas, šest desetljeća kasnije, negoli u vrijeme kada je objavljena, a aktualnom je ponajviše čine pojave poput Donalda Trumpa čiju bi vladavinu u najkraćem mogli opisati klasičnim vestern sižeom, pričom o dobrim (nama, "America First") i lošim momcima, svim ostalim, uključujući tu i famozne Indijance i Meksikance. 

“Vestern je, također, mit o američkom domoljublju koji se gradi na brutalnoj eliminaciji svih onih koji se nađu na putu 'napretka'.Pomalo je apsurdno da je John Williams danas, više od dvadeset i pet godina nakon smrti i više od pola stoljeća otkada je napisao svoje veličanstvene romane, možda u političkom smislu najsubverzivniji američki 'živi' pisac, i možda najvažniji u ovom trenutku“, smatra Mlakić. 

Mlakić, također, potiče i na čitanje romana “Fizika tuge“ bugarskog pisca Georgija Gospodinova jer, kako tvrdi, garantirano ništa slično tome dosada niste pročitali. 

“Osim ako niste ranije pročitali njegov "Prirodni roman" koji je u Hrvatskoj objavljen prije petnaestak godina. Prvorazredno čitateljsko iskustvo na kakva smo u današnjem svijetu gotovo zaboravili“, navodi Mlakić. 

U "Fizici tuge" Gospodinov, podsjeća Mlakić, govori među ostalim i o svom odrastanju u socijalističkoj Bugarskoj. 

“Na jednom mjestu u romanu pripovjedač, dječak, govori svojoj baki kako u Bugarskoj nema Boga. 'A čega to ima u Bugarskoj', odgovara mu baka, 'nema ni crvene paprike, nema ni ulja! Samo ona je mogla sažeti takav fizički i metafizički deficit u društvu.'“, naveo je Mlakić.

Georgi Gospodinov i “Fizika tuge“: Iracionalno i manično gomilanje zaliha 

Paradoksalno, ali ovaj odlomak iz romana, smatra Mlakić, na najbolji način opisuje "deficit" današnjeg trenutka u društvu, iracionalno i manično gomilanje zaliha, koje se poput pandemije proširilo svijetom, pogotovo onim njegovim bogatijim dijelom u kojemu, izgleda, ima svega, a zapravo nema ničega. 

“Gospodinov spominje na jednom mjestu u romanu klaustrofobiju koja ga je obuzela u jednom hotelu u Helsinkiju 2000. i neke. Prozori hotela u kojem je bio smješten mogli su se otvoriti samo nekoliko centimetara. Gospodinov to opisuje kao 'osjećaj klaustrofobije i lišavanje jednog iskonskog prava'. To 'iskonsko pravo' odnosi se na 'pravo na samoubojstvo', na nemogućnost iskakanja kroz prozor“, navodi Mlakić. 

Pripovjedač nesvjesno u tom trenutku, napominje Mlakić,  uspoređuje socijalistički period Bugarske i današnje vrijeme, pokušavajući shvatiti što mu se događa, odakle izvire njegova depresija i samoubilački nagon. 

“"Imaš lososa za doručak, potom juhu od šparoga, banane i naranče o kojima si nekad sanjao, otkud sad opet ta melankolija, što ti sad još nedostaje? Ništa. Samo ona glad'“, navodi. 

Postavlja se pitanje, tvrdi Mlakić, je li ovo aktualno i suludo gomilanje namirnica i kućnih potrepština kod starijih generacija rezultat nekadašnje neimaštine i oskudice i je li za sve kriva neka naša iracionalna glad koja seže u dane odrastanja? 

Mlakić preporučuje i roman “Prvo lice“ Richarda Flanagana, najpoznatijeg i najcjenjenijeg australskog pisca. 

“U romanu 'Prvo lice' Flanagan propituje današnje društvo preko fiktivne biografije ozloglašenog prevaranta Siegfrieda Ziggyja Heidla“, naveo je Mlakić. 

Flanagan je, tvrdi Mlakić, također pisac koji se iz knjige u knjigu mijenja.

“Na hrvatskom su do sada  objavljena tri romana ovog pisca: postmodernistički roman 'Gouldova knjiga riba: roman u dvanaest riba' i roman 'Uskim putem duboko na sjever'. Za ovaj drugi roman nagrađen je Bookerom, jednom od najuglednijih svjetskih književnih nagrada. Ne možete pogriješiti s bilo kojim od ova tri romana“, izjavio je Mlakić. 

“Naramak“ knjiga  Miljenka Smoje 

Lujanović, pak, trenutačno čita, kako sam kaže,“naramak“ knjiga Miljenka Smoje i biografija o njemu. 

“Igrom slučaja, svega par dana prije karantene, koristeći posebne povlastice koje imam zbog dobrih ljudi u obližnjoj knjižnici, uzeo sam 'naramak' knjiga od Miljenka Smoje i o njemu. Bila je dogovorena emisija u kojoj sam trebao govoriti o tom nepriznatom klasiku. Važna emisija, nažalost, u ova vremena sada odjednom potpuno sporedna stvar. Ali je odabir bio gotovo proročki.Ima li veće logike u tome da se u vrijeme karantene čitaju knjige autora koji su godine svojih života proveli u karanteni“, izjavio je Lujanović.

Jergovićev “Herkul“ i Lovrenovićev putopis “Putovi su, snovi li su“

Mlakić preporučuje Miljenka Jergovića i njegov roman “Herkul“ te napominje kako s Jergovićem nikad neće pogriješiti, bez obzira na aktualni trenutak, i bez obzira na temu o kojoj piše. 

“'Herkul' je žanrovski hibrid, svojevrsna iznimka u opusu ovoga pisca. Jergović na malom prostoru majstorski miksa  žanrove, od distopije, alternativne povijesti, postapokaliptičnog romana, a istovremeno ostaje prepoznatljiv i svoj“, naveo je   Mlakić. 

Osim Jergovićevog “Herkula“, Mlakić preporučuje i najnoviju knjigu putopisa Ivana Lovrenovića “Putovi su, snovi li su“.

“Pišući o prethodnoj Lovrenovićevoj knjizi, također putopisnoj, 'Ikavski zemljopis', napisao sam kako se 'Ivan Lovrenović s  velikim uspjehom okušao do sada u brojnim književnim vrstama, ali je, čini mi se, upravo putopisima dosegnuo svoj vrhunac, gdje na najbolji način dolazi do izražaja njegova erudicija i književno majstorstvo'“, naveo je. 

 U knjizi "Putovi su, snovi li su" Lovrenović je, smata Mlakić, otišao korak dalje čak i u odnosu na ovu knjigu. 

“Bolje od ovoga nije moguće. Ovu knjigu treba čitati polako i s užitkom“, smatra Mlakić. 

 

Dragan Velikić/ Igor Pavičević / Nedeljnik 

 

Svetlana Slapšak i “Škola za delikatne ljubavnike“ - idealna lektira za dane izolacije 

Dragan Velikić, pak, preporučuje “Školu za delikatne ljubavnike“, roman Svetlane Slapšak u izdanju beogradske Lagune. 

“Iako je objavljena pre skoro dve godine, ova briljantna knjiga nije dobila ni približan odjek u javnosti kakav nesumnjivo zaslužuje. Protagonisti strasne ljubavne priče su ruski glumac srednjih godina i beogradska studentkinja. Sve se dešava u Atini u leto 1974. godine, neposredno nakon pada vojne hunte“, izjavio je Velikić za Dnevnik.ba. 

“Škola za delikatne ljubavnike“ je idealna lektira za dane izolacije,smatra Velikić, jer pruža čitaocu uzbudljivo putovanje kroz vreme i prostor. 

“Čita se u dahu. Ovaj roman je i bedeker Grčke, i erotski priručnik, i filozofski traktat, ukratko: erudita i Afrodita na jednom mestu“, izjavio je Velikić. 
    
Ipak, ako se ova naša “karantena“ produži, Mlakić preporučuje i naslove “Granica zaborava“ Sergeja Lebedeva, “Obraćenicu“ belgijskog pisca Stefana Hertmansa, “Patriju“ Fernanda Arambura, sve knjige španjolskog pisca Javiera Cercasa, Olge Tokarczuk. 

“A ovo je možda idealno vrijeme da se nadoknadi propušteno: čitajte Grassa, Bölla, Juana Rulfa, Ernesta Sabata, Celu, Kadarea, Kunderu, Knuta Hamsuna, Krležu, Andrića, Kiša, Kovača“, izjavio je Mlakić. 

Velikić: Svet koji poznajemo stigao do svog kraja 

Velikić, također, ističe kako je pandemija korone promijenila svakodnevnice milijunima ljudi i da je ovo možda posljednje upozorenje putnicima na planeti Zemlji da preispitaju svoje postupke. 

“Svet koji poznajemo stigao je do svog kraja. Trenutak je da nedelje i mesece izolacije koje su pred nama iskoristimo za preispitivanje sebe samih. A to najbolje polazi za rukom uz dobru knjigu“, zaključio je Velikić. 

Dnevnik.ba