Article_Top_970x250

Kristina Gavran za Dnevnik.ba: Predstava “Spremni” hrabar odgovor na korona krizu 

HRVATSKA DRAMATIČARKA

Kristina Gavran za Dnevnik.ba: Predstava “Spremni” hrabar odgovor na korona krizu 

lip 30, 2020

Piše: Gloria Lujanović

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Jutarnji list

Kada su krenuli s probama, nisu znali hoće li se premijera održati online ili uživo, ali u taj su projekt krenuli neizmjerno hrabro – to je prava umjetnost – potreba da se odgovori na problem, izjavila je Kristina Gavran za Dnevnik.ba, hrvatska dramatičarka i autorica drame "Spremni" koju je HNK Mostar za vrijeme korone pripremao i premijerno izveo.

Kristina Gavran, mlada hrvatska dramatičarka i  autorica   nagrađivane drame “Spremni” prema kojoj je  nastala nova predstava Hrvatskog narodnog kazališta Mostar.

U trenutcima kada smo spoznavali “novo normalno” i u jeku prvog vala pandemije korona virusa u BiH i regiji, HNK Mostar je počeo rad na predstavi, a na početku drugog vala je i premijerno izveo i tako se upisao u povijest – prva predstava nastala i premijerno izvedena u doba korone i to još temom aktualna i angažirana  – odgovor na izolaciju i pandemiju. Publika je, s maskama na licima,  na premijeri u mostarskom HNK sjedila odvojeno, poštujući epidemiološke i mjere fizičke distance. 

Predstava “Spremni” - prva predstava u BiH nastala tijekom pandemije 

Potvrđuje to i Kristina Gavran, autorica drame “Spremni” na početku razgovora za Dnevnik.ba. “Do suradnje između mene i HNK Mostar došlo je iznenada. Usred pandemije koronavirusa, kad su sva kazališta zatvorena, planirane suradnje otkazane, a slobodni umjetnici nisu znali što ih čeka u budućnosti, javili su mi se ravnatelj HNK Mostar Ivan Vukoja i umjetnički savjetnik Dragan Komadina”, govori Gavran. 

Ipak, glavni je krivac za pronalazak drame “Spremni” Jelena Kordić - Kuret, glumica HNK Mostar pod čijom je redateljskom palicom predstava i nastala. 

“Čula sam da je redateljica Kordić - Kuret pronašla moju dramu, tekst joj se odmah svidio i u njemu je prepoznala apsurdnost situacije s korona izolacijom”, ističe Gavran. 

Kada su krenuli s probama, navodi, nisu znali hoće li se premijera održati online ili uživo, ali u taj su projekt krenuli neizmjerno hrabro – to je prava umjetnost – potreba da se odgovori na problem. 

“To je prava umjetnost, potreba da se odgovori na problem” 

“Mislim da je ova predstava hrabar odgovor na korona krizu”, tvrdi Gavran. 

Inače, drama “Spremni”, napisana je još 2012. godine, kada je autorica završavala diplomski studij Dramaturgije na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. 

“Poslala sam tekst na anonimni natječaj i dobila prvu nagradu Marin Držić. To je bilo jako lijepo iznenađenje, posebno jer je te godine organizirano da pobjedničke drame iz regije budu predstavljene kao javna čitanja na Marulovim danima u Splitu, u Kranju kao dio programa Teden slovenske drame i u Novom Sadu na Sterijinom Pozorju”, istaknula je. 

Drama je nakon festivalskog života u zemljama regije, prevedena na španjolski i engleski jezik, a imala je i showcase na Birmingham Repertory Theatre 2015. godine.

Praizvedena je u Zagrebačkom kazalištu mladih u režiji Saše Božića 2014., a premijera u Mostaru prva je, navodi Gavran, prava produkcija izvan Hrvatske.

“Spremni” nas upozoravaju da živimo u kavezima koje vrlo često stvaramo sami, te da i u njima, gradimo nove kaveze za ljude u našoj neposrednoj blizini.  
 

Likovi drame su Majka, Otac, Sin i Kćer – tipična četveročlana obitelj.

U mostarskoj verziji koju je režirala Kordić - Kuret koja igra Majku, igraju Robert Pehar (Otac), Dražen Pavlović (Sin) i Anja Kraljević (Kćer). Scenograf je Dalibor Nikolić, magistar kiparstva, Andrijan Zovko, autor glazbe, a kostimografiju potpisuje Sandra Milavić.

“Svi smo sumnjičavi prema onima koji nisu dio nas, a granica između straha i opreza je tanka” 

“Obitelj bi trebala biti mjesto sigurnosti, i roditelji vjeruju da upravo to nude svojoj djeci - sigurnost od izvanjskog svijeta. Svi smo mi sumnjičavi prema onima koji nisu dio nas (dio naše obitelji, zajednice, naroda, rase…). Ali tanka je granica između sigurnosti i opreza, te straha i agresije”, napominje Gavran. 

Strah je glavni motiv predstave – od života, smrti, nestanka, gladi, čak strah od straha, a Gavran ističe kako svi živimo u nekom strahu, taj strah se s godinama mijenja i za nju  strah nije loš, on nas upozorava da budemo oprezni. 

“To je kao dijete koje se penje na drvo. Dijete ima dozu straha koja ga upozorava na oprez, ali svejedno ide protiv straha jer ga zanima što se vidi s najviše grane stabla. Međutim, u trenutku kad nas strah posve sputava, tad postaje nezdrav. A teško je to prepoznati u vlastitom ja, u vlastitoj obitelji ili narodu”, kazala je. 

Kazalište ima tu sposobnost da “pojača” stvari, napominje,  dovede ih do ekstrema, stavi pod povećalo. 

Strah u drami “Spremni” doveden do apsurda, likovi groteskni, jezik iskrivljen 

“Kazalište nije stvarni život, ono je ogledalo. A ponekad je potrebno da to ogledalo bude iskrivljeno kako bismo uvidjeli probleme u stvarnosti. Strah u drami “Spremni” je doveden do apsurda, jezik je iskrivljen, radnja ubrzana, a likovi groteskni, ali sve u nadi da će gledatelji prepoznati da i oni sami zalijevaju strah, umjesto da se protiv njega bore”, izjavila je. 

I u vrijeme najvećih drama u našim obiteljima i životima uopće, trebamo pokušati biti poput Brata iz predstave “Spremni” koji i pred samu apokalipsu, misleći na poeziju, misli, ustvari, na život sam, stvarni život. 

Korona kriza pokazala da se ljudi u najtežim vremenima okreću umjetnosti 

“Baš tako. I ova korona kriza je pokazala da se ljudi u najtežim trenutcima okreću umjetnosti – čitanju knjiga, gledanju predstava online, slikanju, pisanju…. Nama je umjetnost potrebna, preko nje se ostvarujemo i izražavamo, preko nje dolazimo do spoznaje o svojoj biti”, izjavila je. 

Kazalište je trenutno u groznoj situaciji, napominje, uz zabranu javnih izvedbi i okupljanja, umjetnici moraju smišljati načine da prežive. 

“Ali kad god je netko prognozirao smrt kazališta (ili umjetnosti) grdno se prevario. Kazalište je žilavo, gradi se iz pepela kao feniks, neprestano se mijenja i prilagođava. Bilo bi ipak lakše da je taj proces manje bolan po same umjetnike i da postoji potpora kako bi se kazalište održalo”, smatra. 

Iako je tekst napisan kao odgovor na situaciju u Hrvatskoj 2012. godine, danas je drama “Spremni” čini se, doslovce, aktualnija nego ikada prije kroz nekoliko desetljeća. 

“Od tada su se mnoge stvari promijenile, kako u mom privatnom životu, tako i u društvu. Preselila sam u Englesku, postala svjesnija kompleksnosti suživota s drugima i problema koji postoje u svim društvima”, navodi. 

Englesku je, kaže, prije zamišljala kao neko idealno društvo, ali sada zna da su ksenofobija, rasizam, netrpeljivost dio svakog društvo jer su, jednostavno, dio svakog pojedinca. 

“Neki se time ponose i koriste (npr.u izbornim kampanjama) ili se toga srame i odbijaju razgovarati o vlastitim predrasudama. Ali zdravi pojedinac i zdravo društvo se pokušava zagledati samo u sebe i suočiti s vlastitim manjkavostima”, izjavila je.

Ipak, publici i društvo u cjelini, potreban je teatar, umjetnost, kako bi ih “razdrmale” i podignule iz udobnih naslonjača u kojima sjede ne mareći pritom što se istinski zbiva oko njih i kakve to živote žive.

Iako, kaže Gavran, kazalište i predstave imaju razne uloge jer su nekad zabava, opuštanje, izlazak s prijateljima, “kopanje po sebi”, nekada je tu da nas razdrma, probudi i šokira. 

“Sve je to bitna uloga kazališta i nije dobro ako je kazalište svedeno samo na jednu od tih uloga. Ne volim kad ljudi kažu – ja idem samo na komedije, ili ja idem samo na klasike, ili samo na politički aktualne predstave. Treba ići na sve, nahraniti svaki dio duše. To nam kazalište zaista može ponuditi”, kazala je. 

Društvo, smatra Gavran, ne treba spašavati. Ono se od pamtivijeka transformira, pravi greške, napreduje i nazaduje. 

“Sve su to ciklusi. Na društvo, baš kao i na čovjeka, ne gledam kao nešto negativno ili jako pozitivno. Ljudi su društvena biće, neki više, neki manje, ali nitko ne može živjeti sam za sebe”, navodi. 

Ovisimo, nastavlja, o drugima i drugi su naša ogledala.

“Kazalište je pravo mjesto za ‘vježbanje života’” 

 “Zato je važno razumijevanje i ljubav prema drugima, a to se ne može naučiti iz knjiga ili na YouTube self-help kanalima. Te se kvalitete uče samo u izravnoj komunikaciji s drugima – od roditelja, prijatelja, kolega”, smatra. 

Kazalište je, govori, poseban medij jer omogućava tu izravnu komunikaciju i pravo je mjesto za “vježbanje života”. 

Europa je, smatra Gavran, gruba prema čovjeku, ali ništa manje ili više nego bilo koji drugi kontinent. 

“Mi smo previše okrenuti “slavnoj europskoj prošlosti” i zaboravljamo da je naš kontinent bio i mjesto najkrvavijih ratova. Mene je duboko rastužio izlazak Velike Britanije iz Europske Unije i sve što se događalo oko Brexita. Svaka generacija zaboravi koliko je teško održavati dobre susjedske odnose, suradnju, otvorene granice, mirnodopsko razdoblje. To nije nešto što nam je samo tako dano, na tome stalno treba raditi”, ističe Gavran. 

Trenutno je, navodi, njeno okruženje Engleska – tu je na doktoratu i preseljenje joj je proširilo vidike. 

“Sada slušam male ljudske priče medicinske sestre iz Indije, engleske umjetnice, poljske plesačice ili taksista iz Bugarske. Onda se to prelijeva u moje pisanje, bilo da pišem drame ili prozu kojoj sam se okrenula u posljednje vrijeme. Moja prva zbirka priča ‘Kiša u Indiji, ljeto u Berlinu’ određena je putovanjima i iskustvom emigracije, a roman ‘Gitara od palisandra’ proučavanjem storytellinga i majčinstvom”, navodi. 

Svaka predstava, knjiga koju pročita, film koji pogleda, putovanje, susret s drugima ljudima, sve je to, navodi Gavran, određuje. 

 

“Pišem o svemu što me okružuje” 

“Ostavlja neki dojam na mene. Tako da je za mene posve isto kad čitam predivnu knjigu Bekima Sejranovića ‘Tvoj sin Huckleberry Finn’, gledam predstavu ‘Tri zime’ Tene Štivičić u National Theatre London ili pijem pivo i razgovaram s prijateljima. Sve će to utjecati na moje pisanje. Jer pišem o svemu što me okružuje, o onome što me muči, čemu se veselim, o čemu razmišljam do dugo u noć”, zaključila je Kristina Gavran u razgovoru za Dnevnik.ba. 

Dnevnik.ba