Article_Top_970x250

Najbrži Mostarac za Dnevnik.ba: „Puno truda je trebalo da se od automehaničara postane državni i regionalni prvak“

Utrke ubrzanja

Najbrži Mostarac za Dnevnik.ba: „Puno truda je trebalo da se od automehaničara postane državni i regionalni prvak“

ožu 04, 2020

Piše: Toni Raspudić

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Foto: Facebook

Od 2004. godine ljubitelji brzine u Mostaru mogli su uživati u relativno novom sportu za naše područje. Riječ je o Utrkama ubrzanja koje iz godine u godinu imaju sve više sudionika, ali i poklonika te Mostar i u regionalnom kalendaru ima dvije utrke.

A, protekla sezona je bila itekako uspješna. Pogotovo što se tiče Mehmeda Meše Đikića koji je uzeo dvostruku krunu. Ovaj Mostarac je osvojio titulu prvaka BiH, kao i titulu regionalnog prvaka u disciplini A10 Utrke ubrzanja na zadnji pogon.

Nakon što je u Bijeljini i Zagrebu primio nagrade za državnog i regionalnog prvaka i uoči nove sezone, Meša Đikić je dao intervju za Dnevnik.ba

„Sve je krenulo kao rekreacijska disciplina od 2004. godine i to je trajalo do 2014. godine kada smo sve podigli na profesionalnu razinu i počeli smo voziti državna i regionalna prvenstva. Trenutno je u kalendaru 7 utrka u više država: BiH, Hrvatska, Slovenija, Srbija, a sada se malo i širimo pa će se i Mađarska uskoro naći na programu. Kroz sve te utrke prođe oko 200 do 300 sudionika koji su podijeljeni u četiri discipline: na prednji pogon, na zadnji pogon, pogon na sva četiri i vozila na dizel. Treba još spomenuti kako se subotom voze državna prvenstva, a sutradan su regionalna“, kazao nam je Meša Đikić te nastavio:

„Što se mene tiče, ja sam od 2019. godine napravio stvarno dobro auto. Bilo je ono i prije dobro, ali uvijek je nešto nedostajalo. Tako sam u siječnju prošle godine sve podcrtao i ispočetka krenuo s automobilom. Ugradio sam novi motor, novu elektroniku i sve je jednostavno djelovalo perfektno. Odvezao sam svih sedam utrka i uvijek bio pri samom vrhu. Četiri puta sam pobijedio (dva puta Osijek, Mostar i Beograd) i kao vodeći došao na posljednju utrku u sezoni koja je bila u Mostaru. No, daleko od toga da sam osigurao titulu jer sam mogao  završiti i treći. U subotu sam osvojio naslov državnog prvaka, a u nedjelju sam imao i malo sreće jer je glavni konkurent odustao zbog kvara. Bilo mi je potrebno da se samo nađem među osvajačima bodova pa i nisam previše riskirao u svojoj utrci te sam na kraju završio kao šestoplasirani i osigurao titulu regionalnog prvaka.“

No, trebalo je dosta truda kako bi se ovaj uspjeh ostvario, da se s 13 sekundi spusti na 11,5 koliko Meši sada treba da pređe stazu dugu 400 metara.

„Puno je truda i iskustva trebalo da se dođe do samog vrha. Eto, ja sam od 2004. utrkujem, ali je sve to, tih ranih godina, bilo na nekoj drugorazrednoj razini. Učio sam na svojim, ali i na tuđim greškama, skupljao znanje, učio od drugih. Pojavom interneta sve je nekako postalo lakše. Mogao si vidjeti što drugi rade na autu, od pet ljudi uzmeš pet najboljih stvari koje vama odgovaraju i sve slažeš. No, nije to tako jednostavno kako zvuči. Naravno, financije igraju veliku ulogu jer neki dijelovi za automobil su stvarno skupi. Zato bih spomenuto par sponzora bez kojih sve ovo ne bi bilo moguće; Golden Cube noćni klub, Auto Moto doo servis i prijevoz automobila, AD suvenirnice Blagaj, Servis turbina Motec doo, M17 Moto doo i Hotel Ada Blagaj.“

Automobil?

Opel Kadett D '79 godište. I baš u tome je i draž ovog sporta jer mi koji sastavljamo auta, radimo to na starijim. Naravno, u njima su motori novijih generacija. Evo na primjer, u mene je motor od Audija 2008. godište, v8, osam klipova, 344 konja, serijski.  Nova je elektronika u njemu koju sam ja stavljao, ali i vozio u Zagreb da oni to uklope. Vrijedi spomenuti i da pored goriva vozim i na alkohol. Ova sezona je bila premijerna s ovim automobilom, a kako sam dobar posao odradio najbolje govore te dvije titule.

Tvoj tim?

U Mostaru postoje tri tima, a to su Hercegovina, Extreme i najnoviji u kojem sam i ja, a to je Auto klub Burnout. Njega je nas šest-sedam pokrenulo jer  nismo željeli imati neku obavezu prema drugima. Uredno smo licencirani i u BiH i u Europi te se možemo natjecati. Ime je nastalo iz termina na engleskom što znači 'paljenje guma', a to radimo i u utrkama prije starta. Jer što je toplija guma, bolje prianja za asfalt i brži si.

Odakle ljubav prema automobilima i brzini?

Od oca, koji je poznati automehaničar u gradu. Oduvijek sam mu pomagao oko popravljanja automobila i učio uz njega. Naravno, on se nije utrkivao, ali sam naučio sve o autima od njega. Kasnije sam s prijateljima odlazio na pistu što nam je bilo neki otpusni ventil. Dobivali smo kazne zbog toga, sve dok jedan prijatelj pravnik nije predložio; čekaj zašto mi ne bi napravili nešto legalno od ovoga?Tako su se od 2004. počele održavati utrke i evo, još uvijek sam u tome.

Možete li nam malo više reći o natjecanju?

Sustav natjecanja nije uopće kompliciran. Prvo se odrade kvalifikacije i osam najbržih idu dalje te se natječu jedan protiv drugog. Znači na ispadanje, od četvrtfinala do finala. Nakon svake utrke daju se bodovi, a pobjednik ih dobiva 12, drugoplasirani 10 itd.Važno je spomenuti kako nema nikakvih ograničenja na automobilima. Znači u njega možeš ugraditi sve što poželiš s tim da sve mora biti u karoseriji.

Mostar u kalendaru ima dvije utrke koje se održavaju na pomoćnoj pisti u Blagaju.

Što se tiče masivnosti trenutno smo jedan od ozbiljnijih auto-moto sportova u BiH i Hrvatskoj. Vjerujte mi, kada organiziramo utrku da Blagajci trljaju ruke. Tu je minimalno 160 automobila prijavljenih, a nitko ne dođe sam. Znači minimalno 320 ljudi, odnosno spavanja, a gdje su još gledatelji kojih bude oko 10 tisuća. Sjećam se početaka 2004. godine, ma to je bila 'korida'. Nigdje ograde, nigdje ništa. No, iz godine u godinu cijela ta organizacija je napredovala i moram priznati kako smo dosegli jednu zavidnu razinu.

Nova sezona?

Nova sezona počinje zadnjim vikendom u svibnju i ta prva utrka će se održati u Osijeku. Što se tiče Mostara, ponovno ćemo, kao i Osijek, imati dvije utrke koje će biti krajem lipnja i krajem kolovoza. Od ostalih utrka tu su Živinice, Grobnik te vjerojatno i ove godine Beograd.

Zarada?

Nema neke zarade u ovom sportu. Mi koji vozimo, to radimo iz čiste ljubavi. Dobivaju se nagrade za pobjede, ali vjerujte mi, to je samo kap u moru. Dok počastim ekipu kada pobijedim, ispadne da više potrošim nego li sam zaradio. Naravno, svi sami sebi plaćamo smještaj, prijevoz i dijelove za automobile. Sreća pa imam par sponzora koje sam spomenuo te mi oni uveliko pomognu.

Dnevnik.ba