Article_Top_970x250

Španjolska medicinska sestra za Dnevnik.ba: Nitko nije bio pripremljen za ono što nas je snašlo, ljudi su umirali a mi nismo shvaćali kako

Silvia Benavente Sanchez

Španjolska medicinska sestra za Dnevnik.ba: Nitko nije bio pripremljen za ono što nas je snašlo, ljudi su umirali a mi nismo shvaćali kako

svibnja 13, 2020

Piše: Azra Isic

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Španjolska je jedna od zemalja koja je najviše pogođena koronavirusom. Smrtnih slučajeva je više od 26.000, a infekcije potvrđene PCR testovima iznose više od 228 000. Kako je sve počelo, kada je izbila zaraza, zašto je Španjolska zabilježila ove visoke brojke - pitanja su na koja mnogi ljudi traže odgovor. Za Dnevnik.ba razgovarali smo sa Silvijom Benavente Sanchez, medicinskom sestrom iz Madrida koja nam je iz prve ruke rekla što je iskusila u španjolskim bolnicama.

Silvia je završila medicinsku školu na Sveučilištu Complutense u Madridu, u srpnju prošle godine. Radila je kao školska sestra u Madridu, dok nije objavljeno kako nastava zaustavlja 11. ožujka. Primila je poziv iz Ministarstva obrazovanja i tada je, kaže, sve počelo.

 

Šok preko noći

„Rekli su mi da sam sada na raspolaganju Ministarstvu zdravstva, da više nisam dio ministarstva obrazovanja i da ću biti smještena u jednoj bolnici. Uzeli su u obzir lokaciju gdje živim, tako da ne bih morala putovati mnogo kilometara.", kaže ova medicinska sestra.

Prvo je dodijeljena bolnici del Tajo koja se nalazi u južnom Madridom. Bila je raspoređena na bolničkom odjelu za hitne slučajeve i u to vrijeme su se još uvijek koristile samo maske.

„Na početku su nas ljudi, bolesni, pitali, ‘zašto nosite maske?’ Morali smo odgovoriti da je to više za prevenciju “, objašnjava Silvia.

Sve je počelo kao preko noći. Kada je stigla prva osoba pogođena coronavirusom, medicinski centri su shvatili da je virus stigao do Španjolske, što je bilo normalno. Kao što je stigao u druge zemlje, stigao je i u Španjolsku. Bilo je samo pitanje vremena.

"Prvo što su rekli bilo je: ‘To nije ništa, samo gripa. Gripa koja je malo ozbiljnija od ostalih. Mi smo zemlja koja ima načina to zaustaviti’“, objašnjava Benavente. Ustvari, bila sam jedna od onih koji su govorili: ‘To je samo gripa, ništa se neće dogoditi. Gripa ispunjava odjele za intenzivne njege, kad je sezona gripe", prisjeća se.

U vrijeme gripe, normalno je da odjel za intenzivnu njegu u Španjolskoj bude na 150% svog kapaciteta. Budući da se o COVID-u 19 ništa nije znalo, tek se trebalo odlučiti koji će se protokol slijediti.

"Imali smo pacijenta, koji je već bio pomalo loše. Testirali su ga na gripu i pokazao se negativan. Palo nam je na pamet da je to možda koronavirus. Tada je aktiviran interni bolnički protokol. To je ista stvar koja je stvorena za vrijeme krize ebole, koja se dogodila u Španjolskoj 2014. ili 2013. Jer, protokol o tome što učiniti u slučaju osobe sa simptomima kompatibilnim sa simptomima coronavirusom nismo imali u Španjolskoj ", kaže medicinska sestra.

"Koristili su protokole za druge bolesti, jer nisu imali ništa drugo", rekla je Silvia.

Kasnije su utvrđene mjere koje treba poduzeti za slučajeve koronavirusa. Ali, to nije bilo dovoljno. Virus se širio brže nego što su mislili. U Madridu su u početku ispraznilii samo dva kata bolnice Carlos III, za slučajeve novog virusa. U samo dva tjedna bilo je 100% pozitivnih uzoraka. Tada se protokol promijenio i svaki je pacijent ostao u svojoj matičnoj bolnici.

„Bolnica 12 de Octobre, jedna od najvećih u Madridu, bila je ispunjena pozitivnim slučajevima. Govorimo o bolnici od 14 katova. Operacijske dvorane su uklonjene, a odjeli za intenzivnu njegu su ostali”, objašnjava Silvia.

 

Okružena smrti

Tjedan dana kasnije premjestili su je u bolnicu Getafe, na jugozapadu Madrida. Tamo su je smjestili izravno u intenzivnu. U bolnici su imali dva odjela za intenzivnu njegu za ljude koji su testirali na COVID – 19, a pet dodatnih intenzivnih odjela stvoreno je u operacijskim salama.

"Prestali smo s normalnim radom. Ljudi koji su operirali bili su pozitivni, a operacijske dvorane ispražnjene. Ostalo je samo ono što je bilo neophodno u slučaju hitne operacije ”, rekla je Silvia.

Više nisu posjedovali dovoljan broj respiratora.

„Morali smo tražiti respiratore za mehaničku ventilaciju. Još uvijek imamo respiratore koje smo posudili od veterinara", kaže.

„U jeku pandemije prebačeni su u bolnicu, jer su ovdje bili potrebniji, iako oni nisu osmišljeni za liječenje, već za kratke prijenose. Ozbiljnost situacije vidljiva je u tome što smo imali pacijente koji su radili terapiju s respiratorima, a koji nisu bili dizajnirani za to. Ali, to je bilo jedino što smo imali na raspolaganju. Na kraju smo bili zahvalni na svemu što smo imali.”, objašnjava Silvia.

Tada je počelo najgore. Najteže je bilo u hitnoj pomoći.

"Ljudi su i prije umirali u hitnoj. Prosječno je bilo oko 20 smrtnih slučajeva dnevno. Ali, sada je dnevno bilo više od dvjesto smrtnih slučajeva. Nije bilo dovoljno WC-a za sve. Ljudi su spavali na podu jer nismo imali više kreveta. Ljudi su umirali, a mi nismo mogli shvatiti kako. Dali ste pacijentu kisik, kad ste se okrenuli, ista ta osoba kojoj ste ga dali je umrla. A vi niste primijetili!".

Španjolska je uvela zakonsku zabranu ulaska u bolnicu članovima obitelji osobe koja je na samrti, a samo su dvije osobe mogle ići na sprovode.

"To je bila teorija, zakon. U praksi je bilo nekih slučajeva u kojima je to bilo dopušteno. Problem s ovim virusom je što djeluje vrlo brzo", zaključuje.

"Razgovarala sam s obitelji, rekla sam da je pacijent dobro, a sad odjednom moram nazvati i reći da je umro. Naravno, pokušavali smo se malo opustiti i podići ruke, dopustiti obitelji da se oprosti.”

 

Svemirska odijela rad na izmaku snaga

Odjel za intenzivnu njegu je soba bez prozora i televizora. Svjetla su upaljena 24 sata, nemoguće je znati je li pet ujutro ili pet popodne. Zahvaljujući aktima humanosti, dobili su tablete za bolnice. Na taj su se način ljudi mogli oprostiti od svojih najmilijih.

Iz dana u dan bilo je sve gore i zdravstveni radnici bili su demotivirani. U bolnici u kojoj se Silvia i trenutno nalazi ostavili su jedan prazan odjel za intenzivnu njegu za osobe koje nisu oboljele od koronavirusa. Svi ostali bili su pozitivni.

"Dolaziš u bolnicu. Pomažu ti da se obučeš u svemirsko odijelo i ulaziš unutra. U našoj je bolnici bila cijela smjena, osam sati s odijelima. To je trebalo preživjeti.”, prisjetila se medicinska sestra. "Odijelo je plastično, ugnjetavajuće, puno se znojite. Dvije maske koje vam ne daju otežavaju da dišete dobro. Udahnete ugljični dioksid, a nakon dva sata glava vas počinje boljeti ”, objašnjava.

"Imali smo i zaštitne naočale koje s vremenom postanu maglovite i svugdje se lijepe. Zasloni su imali spužvu koja je bila isprana izbjeljivačem, tako da vam se znoj miješao izbjeljivačem. Imala sam rane na čelu i još uvijek imam ožiljke. Bilo je grozno.“

Zdravstveni djelatnici imali su samo jedan slobodan dan tjedno. Stanje u bolnicama bilo je sve gore. To, zajedno sa strahom od infekcije vaših najmilijih, čini vaš svakodnevni život mnogo težim.

"Uđete kroz vrata. Dolazite pomoći ljudima, ali znate da i vi možete ležati tamo, priključeni na respiratore", kaže medicinska sestra.

"Kad dođete kući, skinite tenisice, trčite pod tuš, odjeću koju ste skinuli stavite u torbu ili u perilicu. Jesam li dobro oprala ruke? Jesam li dobro skinula masku? I tako stalno", objašnjava Silvia i dodaje kako je od pandemije bilo nemoguće pibjeći.  

"Kad ste se vratili kući i upalili TV dočekalo vas je isto. Bilo je 24 sata na svim kanalima koronavirus. Sve vrijeme, svugdje, podsjećali su vas na ono što ste imali u bolnici.”

 

Politika i pandemija

Kao i u svim zemljama, u Španjolskoj postoje političke podjele. Razmišljanje građana o upravljanju provedenom tijekom ove pandemije ovisi o političkoj sklonosti. Čak je i mišljenje zdravstvenih djelatnika podijeljeno ovisno o strani kojoj pripadaju

"Na kraju to se sve svodi na politiku. Trenutni predsjednik Španjolske je Pedro Sanchez, koji vodi ljevičarsku stranku. Oni koji pretendiraju desno, reći će da ništa nije bilo kako treba. Vlada je to učinila pogrešno, sve je ovo bilo pogrešno. O stvarima je trebalo razmišljati prije...” objasnila je.

"Ono što pokušavam reći je da u ovakvim situacijama treba biti nepristran. Treba postaviti stvari onakvima kakve doista jesu, bez obzira tko vlada. Mislili smo da smo besmrtni, mislili smo da imamo najbolju zdravstvenu zaštitu na svijetu. I nije bilo tako. Smatram da je zatvaranje trebalo napraviti ranije. Mjere su trebale biti restriktivnije, a novčane kazne veće. Mogu to reći, jer sam vidjela što se događa u bolnicama”.

„Ali, također mislim da bi te pogreške koje je napravila Vlada, mogao napraviti bilo tko. Jer nitko se ne zna ponašati u takvoj situaciji. Čak nismo bili ni akademski pripremljeni, jer te na fakultetima nikada ne uče da se to može dogoditi. Ne uče te da moraš obući zaštitno odijelo, niti te emocionalno pripremaju za ovakvo nešto", objasnila je.

Španjolska vlada stvorila je "Plan za tranziciju prema novoj normalnosti". Sastoji se od četiri faze (0,1,2,3). Ovisno o broju žrtava, svaka će autonomna zajednica biti u odgovarajućoj fazi. Faza 3 je posljednja faza, koja je najbliža normalnoj. Premijer je predvidio da bi taj proces mogao trajati između šest i osam tjedana.

"Mislim da je vraćanje u normalu trenutno pomalo preuranjeno. No, nastavljam raditi. Nastavljam dalje", zaključila je Silvia Benavente Sanchez u razgovoru za Dnevnik.ba

Dnevnik.ba