Article_Top_970x250

Što nam rezultat PISA testiranja govori?

Škola za život ili život za školu

Što nam rezultat PISA testiranja govori?

pro 03, 2019

Piše: Nikolina Lovrić

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Od 79 zemalja obuhvaćenih velikim PISA testiranjem, Bosna i Hercegovina zauzela je poražavajuće 62.-o mjesto.

Politički komesari, partije i partijski aparatčici, politike različitih, a isto obojanih šovinizama, propagande i strasti najnižih vrsta mogu početi likovati. BiH uspješno odgaja novu generaciju poslušnika, ljudi bez vlastitog mišljenja. Onih koji misle po naputku.

Zašto su ovi rezultati za Bosnu i Hercegovinu katastrofalni i što je PISA?

PISA testiranje, odnosno Programme for International Student Assessment najveće je obrazovno istraživanje na svijetu koje je krajem 90-ih godina prošlog stoljeća pokrenula Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) s ciljem prikupljanja međunarodno usporedivih podataka o znanju i vještinama petnaestogodišnjih učenika (https://pisa.ncvvo.hr/).

U prijevodu, što se ovim famoznim, kod nas i često osporavanim testiranjem nastoji postići?

Kroz provjeru usvojenog znanja iz matematike, prirodnih znanosti i čitanja, mladi bosanskohercegovački učenici i njihove kolege iz svijeta pokazali su koliko ih kvalitetno škola priprema za život; jesu li spremni analizirati, logički zaključivati i djelotvorno komunicirati svoje ideje. Rješavanjem ponuđenih zadataka demonstrirali susposobnost snalaženja u novim poslovima i okruženjima, te su dali naslutiti znaju li pristupiti izazovu rješavanja  problema s kojima se nikad prije nisu sreli; hoće li biti spremni nositi se sa brzinom promjena, prepoznati i koristiti potencijal novih tehnologija, živjeti u povezanom i kompleksnom svijetu kao aktivni i odgovorni građani, te naposljetku, ovo najveće svjetsko obrazovno testiranje dalo je odgovor na pitanje osigurava li obrazovni sustav jednake uvjete za sve učenike?

Ukratko, zadatak mladih kroz PISA testiranje bio je dati opipljiv odgovor na koji način znanja usvojena u školi mogu i znajuprimijeniti u praktičnom životu; slikovito i kroz primjer rečeno, PISA-u ne zanimaju šture definicije političkih, filozofskih ili ekonomskih pravaca u povijesti nego njihova suvremena primjena i opravdanost.

Ne zanimaju je napamet naučene matematičke formule, nego njihovo praktično korištenje na primjer u izračunu kamatne stope na stambeni kredit ili konverziji valute.

Ne zanima je koliko je zuba imao konj iz lektire, nego životna pouka izvučena između redaka.

Učiti razmišljati

Kritičari PISA testiranja reći će kako je nemoguće na temelju prirodnih znanosti, matematike i čitalačkih vještina donositi zaključke o važnim životnim pitanjima, a zamjerit će joj i jednakost u pristupu svim zemljama u kojemu se istraživanje provodi bez obzira na razlike u kvaliteti obrazovnog sustava, gospodarskom i drugom položaju zemlje, ili naposljetku, dovest će u pitanje vjerodostojnost rezultata s obzirom da se radi na određenom uzorku ispitanika u svakoj zemlji.

Pa ipak, više nego indikativno je znati, kada se govori o PISA testiranju, da su zemlje sa najbolje ostvarenim rezultatima, ujedno i zemlje sa najbržim gospodarskim rastom.

Prva mjesta zadnjeg testiranja tako zauzimaju galopirajuće svjetske ekonomije Kine i Singapura, a azijske učenike u stopu prate Estonija, Kanada,  Finska, Irska, Koreja, ali i Poljska…

Zanimljivo je da se u ovom kontekstu Japan, zemlja znanja, našao na 13.mjestu dok su SAD zauzele nešto bolju 11.poziciju. Od nama susjednih zemalja Hrvatska je zauzela 29.mjesto što pokazuje određenu stagnaciju za razliku od prethodnih godina, dok se Srbija smjestila na 45.mjesto, odnosno Crna Gora na 52.-o.

Razlog zbog kojega  kineski učenici po PISA testiranju pokazuju najveću spremnost za život, ne leži u financijskom ulaganju u obrazovanje, što se i kod nas smatra prijekim lijekom za uspjeh obrazovnog sustava, već u poticanju učenika u razvoju vlastitog intelekta, u kritičkom razmišljanju koje se između ostalog razvija i zdravom konzumacijom sadržaja iz masovnih medija. U eri pametnih telefona, navodi izvješće OECD-a, bitno je znati razlikovati istinu od fikcije. U prošlosti su, nastavlja se u izvješću, učenici koristili literaturu koju im je propisivala Vlada kako bi oblikovala povoljno mišljenje. No, danas mladi ljudi imaju priliku na internetskim platformama uz par samoklikova mišem pronaći sve dostupne informacije o nekoj tematici ili pojavi, a zdravo razvijenom sviješću razlučiti korisne od beskorisnih, istinite od lažnih.

„Čitanje nije više samo radi dobivanja informacija, sada je potrebno konstruktivno znanje, razmišljati kritički i donositi prosudbe sa ispravnim temeljima“ – navode iz OECD-a.

Mladi u Kini i pored jednostranačkog režima u kojemu žive, znaju kritički razmišljati, da ne kažemo misliti svojom glavom. Postavlja se pitanje, ako je BiH zauzela 62.mjesto, što se događa sa glavama mladih u društvu političkog pluralizma Bosne i Hercegovine?  Živimo li zaista u prividu demokracije, fatamorgani višestranačja? Kakve medije imamo i kakve sadržaje kroz medije nudimo? Čitaju li uopće naša djeca i shvaćaju li pročitano ili je samo bitno dobiti prolaznu iz lektire?

Ako može biti utješno, kritičku nesvijest pokazale su i neke druge, i to dosta razvijenije zemlje od BiH, no to nikako ne smije poslužiti kao razlog za opravdanjem vlastite misaone degradacije.

Koliko je bitno što ne znamo?

PISA testiranje će možda već sutra unatoč poraznom rezultatu biti passe u domaćim medijima. Malo ćemose zgražati, a onda ga i zaboraviti čim netko od političkih botovaponovo iskoči iz paštete i još jednom zatruje medijski prostor nerješivim političkim trakavicama kojima birače vuče za nos desetljećima. Oni koje ne zanima politika patit će još neko vrijeme nad Severininom teškom sudbinom i nepravdom koju joj je nanio balkanski kralj bakra, a oni najmlađi, oni koji su pokazali zastrašujuće neznanje o funkcioniranju života, oni kojima hiljadugodišnju ostavljamo u amanet, oni će „odvrnut“ neku od urbanih folkrap legendi poput Buba Jale, dok će oni malo prosvjećeniji ipak dignut ruke uz klasiku SvetlaneRažnatovićCece. I opustit će možđane.

Tata i mama će im ionako sutra platiti instrukcije iz matematike, engleskog i fizike kako bi navukli 4.5 na kraju polugodišta da se svjedodžba i swe moje objavi na Instagramu;  učitelji sa stranačkom knjižicom uzroke katastrofalnih rezultata koje pokazuju učenici tražiti će u premalim financijskim ulaganjima u obrazovanje, a oni drugi koji kao razmišljaju drugačije će šutjeti. Stranački aparatčici u nadležnim ministarstvima, vladama, kantonima lošu situaciju u obrazovnom sustavu pripisati će nemogućnosti postizanja dogovora, podjeli Bosne, implementaciji izbornog zakona, miješanju drugih država u suverenost BiH…

Za to vrijeme Vaše i moje dijete nastaviti će kilaviti leđa torbom od 30 kila, štrebati će napamet podatke koje neće znati primijeniti, a sve kako bi moglo upisati fakultet s kojim se neće moći profesionalno ostvariti u BiH ili s kojim će se profesionalno ostvariti u Njemačkoj i Irskoj nakon što tri godine prije toga odere leđa u Mc'Donaldsu, stubištima i skelama novogradnje.

Ugrubo, to je tragedija bhdrušt(a)va, i to je na površinu iznijelo 62.-o od 78. mjesta. Zato je dobro što je Bosna i Hercegovina 2018. pristupila PISA testiranju. Nad rezultatom ne treba oplakivati niti tražiti krivce, nego datu situaciju okrenuti naglavačke. Iskoristiti je kao poticaj za temeljit obrazovni i intelektualni odskok u kojemu će se sposobnost i vještina cijeniti više od podobnosti i beskičmenjaštva. Koji će dopustiti izvrsnim pojedincima  (kojih ima napretek) da mijenjaju društvo. Da odgajaju buduće mlade naraštaje.

Rezultat ni tada neće doći preko noći, no jednom kada dođe PISA-om se nitko neće opterećivati. Toliko će nam dobro biti.

A onda će i svizac zamotati čokoladu…

Dnevnik.ba

Tagovi: