Article_Top_970x250

Wagner Santos Lago za Dnevnik.ba: Široki je moj klub, želim graditi trenersku karijeru

intervju

Wagner Santos Lago za Dnevnik.ba: Široki je moj klub, želim graditi trenersku karijeru

srp 07, 2020

Piše: Azra Isic

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

(Foto: A. Isić)

Wagner Santos Lago vjerojatno je najbolji nogometaš u povijesti Premijer lige BiH. Najveći dio svoje karijere igrao je u NK Široki Brijeg – trinaest godina – gdje je postao ikona i dostigao veliki broj nagrada. Proglašen je najboljim strijelcem u povijesti BiH Premijer Lige. U svibnju ove godine pratitelji portala sportsport.ba odabrali su Wagnera kao najznačajnijeg igrača u Premijer ligi od 2002. do danas, dokazujući da se legende nikad ne zaboravljaju. Više o zvijezdi Pecare i životu nakon opraštanja od NK Široki Brijeg te čime se sada bavi, donosimo u razgovoru s Wagnerom za Dnevnik.ba.

U Bosnu i Hercegovinu ste stigli prije sedamnaest godina, 2003. godine. Situacija je tada u BiH bila drugačija od današnje. Kako ste točno došli u ovu zemlju? Kako je reagirala Vaša obitelj kada ste rekli da idete u BiH?

Imao sam 26 godina kada sam odlučio doći ovdje. Zapravo, došao sam preko mog brata. On je bio ovdje prije mene, stigao je u 12. mjesecu 2002. godine. Bio je u BiH pola godine pa se vratio u Brazil. Ja volim reći je da on dobro lagao. Rekao je da ima brata koji je bolji od njega. Tako da sam ja završio ovdje.

Kada sam došao, mislim da je već prošlo nekih deset godina od rata. Mi, Brazilci, ljudi koji su pratili situaciju preko televizije mislili smo da rat još traje. Meni je bilo lakše, moj brat je već bio tu. Istina je da je naša mama zvala i rekla: „Hajde vrati se odmah nazad“. A objasnili smo da je sve u redu. Rat je prošao i ljudi su se vratili u normalan život. Da, ako bude problema, vraćam se nazad. Hvala Bogu, sve je bilo u redu, nije bilo problema i zato sam ovdje do danas.

 

Vaš opraštaj od Pecare zbio se 13. svibnja 2018. Bila je to utakmica Široki – Željezničar. U Širokom ste igrali trinaest godina. Prije toga ste igrali dvije sezone u Posušju. U Brazilu ste isto tako igrali u Jaboticabal – SP. Kako je bilo poslije toliko odigranih utakmica, tj. jedan cijeli život, odmaknuti se od nogometa?

Poslije Širokog prešao sam u Imotski. To je bilo više zbog rekreacije, za završetak karijere. Tamo je amaterska liga i ne treniraš svaki dan. Drugačije je. Većina igrača ima posao i zato je više za rekreaciju nego ozbiljan nogomet. Malo je teško odmaknuti se od nogometa. Još se navikavam na novi život. Sada sam trener i mogu ti reći da mi fale treninzi i utakmice. Vodim treninge, ne treniram i to je potpuno drugačije.

 

Koja je razlika, prema Vašem mišljenju, između uloge igrača i trenera? Koje nogometne skupine trenirate?

Najljepše je biti igrač. Igrač si, dođeš na trening, igraš. Ne zanima te što ćeš raditi, odnosno što trener kaže, to radiš. Kao trener ti trebaš misliti u broju igrača, što ćeš raditi, kako ćeš raditi, kada ćeš raditi i mnogo toga. Moraš misliti prije i tijekom treninga te poslije treninga. Puno je zahtjevnije nego igrati, ili biti igrač.

Do prije mjesec dana trenirao sam U14 i sad sam prešao u juniore. Djeca su super, slušaju i meni je baš drago. Ima jedna fina ekipa, kvalitetna, momci rade, slušaju i sve nam ide dobro. Tek je početak i mi se još upoznajemo. Za mjesec danas počinje prvenstvo pa ćemo vidjeti. Posao se uvijek gleda kroz rezultat. Jedva čekam da počne sezona, da dečki izađu na teren i pokažu svoj moć. Oni kao igrači, a ja kao trener.

 

Gdje se vidite u budućnosti unutar svijeta nogometa?

Kao trener. Planiram ići dalje. Mogao sam biti neki direktor kluba, no ono što želim je biti na terenu. Uživam kad sam na terenu i kad vidim igrače kako rade. Sad sam na A licenci i ako Bog da i sve bude uredu u dvanaestom mjesecu ću nju završiti. I onda polako. Ima i pro licenca. Ali ja ću polako stepenicu po stepenicu prema gore. Ono što iskreno želim je biti tu u Širokom, to je moj klub. Tako  da sve ono što nisam uspio kao igrač da uspijem barem kao trener.

 

Kao veteran, s puno iskustva u nogama, imate li neki savjet koji biste dali mladim budućim nogometašima?

Vidi, ovo nije samo nogomet, ali pošto sam nogometaš moram pričati o nogometu. Nogomet je danas potpuno drugačiji nego prije deset ili petnaest godina. Danas bilo koji igrač treba biti zvijer, jer danas se mnogo gleda fizička spremnost. Igrač koji ne odgovara na to ne može dugo igrati. Treba biti uporan i potrebno je puno stvari uložiti da se dođe na neki nivo. Ja uvijek govorim, ako netko voli nogomet, neka ne odustaje i da uvijek nastavi.

Ja mogu biti primjer, nikad nisam odustao. Postao sam pravi igrač ovdje u BiH. Dok sam bio u Brazilu, počeo sam igrati, malo sam igrao, i pošto sam želio biti profesionalan nogometaš, nisam odustao. Netko stigne prije, a netko stigne kasnije. Meni je jako drago što sam uspio biti igrač koji je uspio biti i jedan uzor u državi gdje živim i dan danas. Momci koji treniraju, neka se zabavljaju s tim, neka se druže i uživaju dok imaju priliku i dok su mladi. Kroz sport se mnogo lijepih stvari može desiti u životu.

 

Cijelu karijeru proveli ste u Premijer BiH liga. Je li Vam nedostaje što niste probali neku drugu ligu? Dok ste bili dječak, jeste li imali neki omiljeni klub?

Meni jest žao sto nisam probao neku jaču ligu. Vjerujem u Boga i vjerujem u sudbinu i kažem da je to jednostavno Božja volja. Kao mlađi igrač tražio sam otići odavde, i probati nešto novo, ali jednostavno nije išlo. Danas sam baš sretan ovdje. Moja djeca su odavde, žena mi se navikla ovdje i super nam je.

Kad pričamo o omiljenom klubu, što se tiče Brazilskog nogometa, to je Flamengo. To je inače najveći klub, koji ima najviše navijača u Brazilu. Dat ću ti primjer o jednom igraču koji je htio igrati za Flamengo i nije uspio, to je Ronaldo. Nema tko ne zna za Ronalda, a zamisli, on je želio tu igrati i nije uspio doći do toga.  Kada gledam Europu, najviše sam pratio talijansku ligu i meni je Milan bio taj željeni klub, a u španjolskoj Real Madrid. To su klubovi da ako me netko tada pitao, odmah bih, i to pješke ako je trebalo, išao igrati.

 

Covid-19 je virus koji je utjecao na cijeli svijet. Kako ste Vi osobno doživjeli ovu pandemiju?

Korona je za mene, bolest kao bolest. Ona je pogodila cijeli svijet i to je nešto jako loše. Ja sam naučio da se iz negativnih stvari uvijek može naći nešto pozitivno. Čovjek sam koji voli biti kući i u to vrijeme pandemije bilo mi je drago jer sam se još više približio mojoj ženi i djeci. Svi smo imali super odnos. Korona nam je pomogla da kao obitelj budemo još čvršći. Pomagao sam djeci oko zadaće za školu te je bilo više neke obiteljske akcije. Bilo je nešto neobično ali evo morali smo to proći. Nije još gotovo, ali nadam se da će brzo završiti.

Dnevnik.ba