Article_Top_970x250

Nekad su bili politički moćnici, a sada nestaju sa scene: ‘Gogo ciao, odoh na posao u HŽ‘

tko nije izabran?

Nekad su bili politički moćnici, a sada nestaju sa scene: ‘Gogo ciao, odoh na posao u HŽ‘

srp 07, 2020
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Foto: Cropix

U Saboru više nećemo gledati cijelu galeriju političara od kojih su neki bili zaštitni znak pojedinih stranaka.

Koga više nećemo gledati u Saboru nakon ovih izbora? Cijelu galeriju političara od kojih su neki bili zaštitni znak pojedinih stranaka.

Bez saborskih mandata ostali su i najglasniji kritičari Andreja Plenkovića u redovima HDZ-a - Stevo Culej koji je ionako radio sve po svom i Miro Kovač, jedan od najobrazovanijih HDZ-ovaca, s doktoratom prestižnog pariškog sveučilišta Sorbonne Nouvelle.

Ispadi i ekscesi

Kovača je Plenković potukao u proljeće na unutarstranačkim izborima za predsjednika stranke s kojih je Kovač prozivao svoga šefa za gubitak predsjedničkih izbora i najlošiji rezultat HDZ-a u povijesti na europskim izborima te izglasavanje Istanbulske konvencije koja je stvorila podjele. Iako se spekuliralo da Kovača i neće biti na listi, ipak mu je Plenković, poučen porazom zbog široj javnosti nepoznatih imena na euroizborima, dao da se bori za glasove na zadnjem mjestu u VI. jedinici. Kovač se nije izvukao - dobio je 2238 glasova, gotovo deset tisuća manje nego na posljednjim izborima. Krugovi bliski Kovaču kažu da se nije mogao ni nadati mandatu jer sa VI. jedinicom nije ni prijateljski ni obiteljski ni poslovno povezan, ali da je prihvatio radi “mira u kući” - jer da nije, produbljivao bi se jaz unutar HDZ-a.

Za Stevom Culejom rijetki će žaliti: mandat su mu obilježili ispadi. Novinari Expressa otkrili su kako je milijunaš koji u vlasništvu drži pola Jarmine. Ostat će zapamćen po fizičkom napadu na Ivana Pernara, na kojega je vikao: “Jesam ja krvave gaće na Velebitu nosio zbog tebe, balavac.” U povijest odlazi i Željko Glasnović, zastupnik dijaspore.

Više nećemo gledati ni neka dobro poznata SDP-ova lica i bivše ministre u Milanovićevoj vladi: predsjednika zagrebačke organizacije SDP-a Gordana Marasa, zatim Mihaela Zmajlovića, Ranka Ostojića. Bernardić ih je stavio na samo dno i ostavio im da se za ulazak Sabor pokušaju izboriti preferencijalnim glasovima ili u slučaju Marasa na 6. mjesto.

Maras je naime dobio tek 7,31 posto preferencijalnih glasova i ostao bez mandata. Debakl u prvoj izbornoj jedinici doživio je i bivši predsjednik države Ivo Josipović - kao 14. na listi računao je na popularnost iz predsjedničkih dana i barem 10 posto preferencijalnih glasova potrebnih za osvajanje mandata, ali je osvojio tek 7,78 posto.

Mihael Zmajlović bio je zadnji na listi Restart koalicije u VII. izbornoj jedinici koja obuhvaća i njegovu rodnu Jasku, ali nije uspio “dobaciti” dalje od 8,95 posto. Bivši ministar unutarnjih poslova i donedavni saborski zastupnik, SDP-ovac Ranko Ostojić, već je kod formiranja izbornih lista odbio biti zadnji u X. izbornoj jedinici.

Bandićev debakl

Bandićeva Stranka rada i solidarnosti 365 doživjela je potpuni debakl na nedjeljnim izborima i ostala bez ijednog saborskog mandata. Zagrebački gradonačelnik i predsjednik stranke u prošlom sazivu Sabora nije bio “glavom i bradom”, ali se prisutnost čovjeka koji je u hrvatski politički život uveo pojam “žetončića” iznimno snažno osjećala u parlamentarnom životu. U minule četiri godine više nego itko u povijesti Sabora vrbovao je u svom stranačkom klubu političke “preletače”, one koji su mandate osvojili na listama jedne stranke, a zatim prelaskom k njemu “podebljali” većinu Plenkovićevoj Vladi. Njegova stranka ni u jednoj od četiri izborne jedinice koje obuhvaćaju dijelove Zagreba nije uspjela dosegnuti ni 2,5 posto glasova, a u I. jedinici, središtu i zapadnom dijelu Zagreba osvojio je tek minornih 0,01 posto. S Bandićevom je strankom potonula i dugogodišnja SDP-ovka i bivša ministrica u Milanovićevoj Vladi, Milanka Opačić, koja je na nedjeljnim izborima bila 14. na Bandićevoj listi u VII. izbornoj jedinici gdje su osvojili skromnih 1,15 posto glasova.

Živi zid koji je na nacionalnu političku scenu 2016. kročio predstavljajući se kao antiestablishment stranka koja se bori za malog čovjeka, obespravljene i ovršene, svoju će političku karijeru skončati kao frakcija čudaka koja se borila za partikularne interese i ambicije da sama živi kao establishment. Te 2016. okupljeni u koaliciju Jedina opcija izborili su 6,23 posto glasova i osam saborskih mandata. Sada odlaze u povijest, nisu zaradili niti jedan mandat, a Ivanu Viliboru Sinčiću ostaje za utjehu mandat europarlamentarca.

Živi zid srušio je samog sebe nizom afera; lažnom diplomom Vladimire Palfi, optužbama da su falsificirali Skupštinu stranke, sumnjivim donatorima, sumnjivim trošenjem proračunskog novca, u čemu ih je uhvatila i državna revizija, međusobnim optužbama i teškim svađama, kao i gramzljivošću bračnog para Sinčić, ali prije svega činjenicom da Živi zid nije uspio postati stranka i nadrasti ono što su im kritičari predbacivali - obiteljsko-političko gospodarstvo. Umjesto opcije trećeg puta, u Saboru su postali ekscesni galamdžije, koji samo kupuju pažnju radikalnim fantazijama - kao antivakceri, borci za tiskanje novca, izlazak iz Europske unije...

Natrag u HŽ

Raspad Živog zida počeo je i prije nego što su sjeli u saborske klupe 2016.; Jedina opcija pretvorila se već tada u najmanje četiri opcije - jednu je predstavljao Hrvoje Runtić koji je optužio kolege za primanje nezakonitih kuverti s novcem i falsificiranje potpisa, drugu, Promijenimo Hrvatsku, Ivan Lovrinović i Ivica Mišić, treću samostalni Goran Aleksić koji osnovao Snagu, a “većinsku” opciju zadržali su Sinčić, Ivan Pernar, Vladimira Palfi koja je svoj mandat prepustila Branimiru Bunjcu, i Marin Škibola... Posljednji čavao u lijes bili su izbori za europski parlament 2019., kada im je 5,66 posto glasova donijelo jedno mjesto i konačni razlaz: napustili su ih Bunjac i Pernar koji se tik pred ove izbore pomirio sa Sinčićem i vratio. Ali očito prekasno.

Na svoj stari posao u Hrvatske željeznice morat će se vratiti i predstavnik Snage Goran Aleksić. Njegova je pozicija u Saboru bila specifična: došao je kao borac za spas švicarskih dužnika, zastupnik jedne teme, delegiran iz Udruge Franak koja vodi rat protiv banaka, ali u osnovi je heterogena skupina, različitih političkih stavova. Aleksića su pratile optužbe da je zloupotrijebio i privatizirao Udrugu Franak kao svoju odskočnu dasku za politiku, otjerao neistomišljenike, a dijelu članova nije se svidjelo njegovo svrstavanje na ljevici. Iako je uspio izboriti odličnu poziciju u I. izbornoj jedinici kao dio Restarta - četvrto mjesto, birači ga nisu podržali. Na Facebooku se oprostio od saborske plaće: “Nije bella ciao nego je Gogo ciao. Politička avantura je završena... Odoh i ja natrag u aktivizam", piše Jutarnji list.

Dnevnik.ba